Analize rasta gradova i urbanizovanih područja potvrđuju pretpostavke o ogromnom rastu gradova, jer raspored stanovništva ukazuje na to da je na jednoj trećini teritorije sveta, koncentracija stanovništva u gradovima veća od 75 odsto. Rast gradova ,odnosno porast stanovništva u gradovima u poslednjih sto godina, (od 1900), ukazuje na sve veće koncentracije celih metropolitenskih područja i rast višemilionskih gradova Bombaj (12), Šangaj (11), Sao Paolo (10,7), Seul 10,2), Moskva (10,1), Delhi ( 9,8), Karači (9,3), Njujork (8,8), Istambul (8,8), Meksiko Siti (8,5), Tokio (8,3), Teheran (7,7), London (7,7), Kairo (7,6), Lima (7), Bogota (6,7), Bankok (6,3), Rio de Žaneiro (5,9),...
Ako znamo da ukupna površina Zemlje iznosi oko sedam milijardi kvadratnih kilometara, a da je samo jedna petina pogodna za naseljavanje, kako organizovati ograničenu zemljinu površinu za ogromnu ljudsku zajednicu? Demografska ekspanzija, nedostatak životnog prostora, zagađenje i degradacija životne sredine, globalno zagrevanje, glad i siromaštvo, bolesti, prirodne i ljudski izazvane katastrofe, i bezumni terorizam, sve je na našoj maloj planeti, poluprečnika Geoida od centra do površine samo 6.750 kilometara.
Glad jednog dela čovečanstva je posledica što samo jedna petina stanovništva uživa u dostignućima nauke i tehnike, a samo 19 zemalja sveta raspolaže sa 70 odsto svetskih izvora. Planiranje i velikodušnost bogatih će možda napraviti bolji raspored i dovesti do višeg standarda većeg broja ljudi, a veći prinosi kao posledica razvoja nauke i genetike, alge i sintetička ishrana, možda će uspeti da utole glad sve brojnijeg svetskog stanovništva. Zemlja, i svi mi na njoj smo u stalnim opasnostima, a da toga često nismo ni svesni. Prema analizama francuskog filozofa Denisa de Ružmona, a na osnovu dosadašnjih kretanja, svetsko stanovništvo će se dvostruko uvećavati svakih četrdeset godina. Kako zaustaviti ovu ekpanziju, a da to ne bude nuklearnim ratom koji bio uništio tri četvrtine čovečanstva?
Grčki urbanista Doksijadis predvideo je Grad Sveta, mrežu organizovanog i urbanizovanog područja; "Ekumenopolis", od oko pedeset milijardi ljudi. Mreža se sastoji od centara jedinica susedstva, do centara metropolitenskih područja od više miliona, do centara višeg reda od stotine miliona ljudi.Ovi centri nalaziće se na najpovoljnijim klimatskim područjima i sadržaće sve glavne funkcije i biće međusobno povezani.
Arhitekti vizionari gradovi svuda i na svakom mestu
Predviđa se da će se gradovi graditi kao suprastrukture iznad postojećih, da će se graditi na morima i okeanima, u ledenim područjima i pod zemljom. Ljudi će se naseljavati i na drugim planetama, čiji će se izvori eksploatisati, a biće neophodno prilagođavati se novim životnim uslovima, i veštački stvorenim sredinama. Francuski inženjeri Mejmon i Sarž, zamislili su naselje na Mesecu, klimatizovano, izdignuto na kosim stubovima, koje bi odolevalo silama Mesečeve teže.
Prema nekim studijama za naseljavanje svemira predlaže se izgradnja 30 do 40 kilometara visokih tornjeva, liftova sa čijeg vrha bi se, pod znatno smanjenim uticajem zemljine teže, startovalo u vasionu.....
Već danas svi veći gradovi u svim delovima sveta utrkuju se u visini mnogobrojnih novih građevina. Prethodnica ove trke u visine u poslednjem veku drugog milenijuma, bila je 1930. godine "Krajsler bilding" u Njujorku sa svojih 319 metara, a zatim je stiže "Empajer stejt bilding" sa 381 metar, koja je dugo bila najviša na svetu, do 1974. kada su u Čikagu izgrađene dve "Sirs" kule visine 442 metara. Sledi "Petronas" kula u Kuala Lumpuru sa 452 metara, a trka se ubrzano nastavlja i na drugim kontinentima, "Tajpei" Toranj u Tajvanu, visok 508 metara. "Toranj Slobode" u Njujorku, koji se planira na mestu srušenih "Kula bliznakinja" biće visok oko 550 metara, a zatim slede "Burj toranj" u Dubaiju, započet 2004. godine koji će ih nadmašiti za oko 300 metara, što znači oko 800 metara. Veliki arhitekta Frenk Lojd Rajt, zamislio je oblakoder visine oko 1600 metara, koji je nazvao "Jedna milja", a koji za sada još nije dostignut.
Paralelno sa rastom u visinu gradovi se pružaju i u dubinu. Visoke zgrade su međusobno povezane pasarelama, kao i saobraćajnim tunelima. Možda je najbolja ilustracija za takav grad "Plug in City" grupe "Archigram", koji su vizionari predvideli još šesdesetih godina prošlog veka, i što se delimično i polako ostvaruje. Takođe su interesantne vizije gradova (Paolo Solerija, "Mesa City"), ili potpuno mehanizovani gradovi kao "Spilhaus", Sent Elie. Neke vizije tvoraca stripova, kojima se takođe "hrane" kompjuteri za predviđanje budućnosti, vide Zemlju kao Grad planetoid, do te mere mehanizovanu i uređenu, kao "Svemirski brod Zemlju", kako ju je nazvao veliki konstruktor kupola B. Fuler.
To su totalno novi gradovi, mada postoje i prelazni oblici (Jona Fridmana), kao suprastruktura koja lebdi visoko u vazduhu iznad postojećih gradova.
Predlažu se i gradovi pokriveni prozračnim kupolama, (Bakminster Fuler), klimatizovani i zaštićeni od nepovoljnih vremenskih uticaja.
Zemlja kao Japan, sa mnogobrojnim stanovništvom, a veoma malom površinom ostrvskog arhipelaga na kome se nalazi, veoma ozbiljno uzima u obzir vizionarska predviđanja, (betonski cilindri u samom moru, arhitekte Kukutakija),koja se delimično već ostvaruju; izgradnja na nasutim veštačkim ostrvima, sistem "Tokio van Akva" sistem saobraćaja, podmorskih tunela i mostova koji međusobno povezuju region glavnog grada.
Zajedničke komponenete koje karakterišu nove vizije su i novi vidovi energije: sunčeva, kretanja vazdušnih strujanja odnosno vetra, (koja je takođe posledica sunčeve), energija morskih talasa, toplota iz unutrašnjosti zemlje; geotermalna, i još neotkrivene.
Eduar Utuđan i pariska grupa "Gekus", predviđaju opravdanu potrebu jedne nove discipline podzemnog urbanizma. Ova disciplina bi omogućila da se pod zemlju smeste mnoge funkcije današnjeg grada koje nisu neophodne na površini; kao što su administrativne i javne funkcije, koje zauzimaju velike površine, a inertnog su karaktera: banke, arhive, trezori, biblioteke; tuneli infrastukture (saobraćaja, instalacija, snabdevanja, dovoda energije)....
Ova ideja je zajednička mnogim vizionarima i predstavlja jednu od osnova budućeg grada, a koja se već umnogome ostvaruje u mnogim velikim gradovima sveta. Novi pronalasci, komunikacije i informacije, šire se vrtoglavom brzinom i utiču na ljudski život,da i najsmelije vizije budu brzo ostvarene i čak prevaziđene, te je zbog toga vizionarstvo veoma važno za planiranje budućnosti.
Nažalost mnogobrojne današnje civilizacijske aktivnosti, koje imaju za posledicu sagorevanje, ugrožavaju atmosferu i dovode do globalnog zagrevanja sa nesagledivim posledicama, što se mora hitno rešavati: globalno i lokalno, počev od najviše svetske i državne politike, i na svim nivoima, a pre svega podizanjem svesti ljudi. Svako može da doprinese da se lanac kruženja materije i energije u eko sistemu nesmetano i pravilno odvija.
Površina zemlje treba da ostane što slobodnija za kiseonik za disanje, i prirodu, koje će biti sve manje, i za proizvodnju hrane i energije. Mora se stalno imati na umu da se fotosinteza, stvaranje kiseonika pod dejstvom sunčevih zraka na biljke, odvija samo na dragocenoj i ograničenoj površini Zemlje.
|