Kada nam se pri prvom susretu, sa nečim ili nekim, dogode lepi trenuci, obicno pomislimo da je to slučajnost. Međutim, kada se sličan događaj ponovi, preplavi nas osećaj prijatnosti što smo se opet našli u poziciji da budemo tu gde jesmo, i što je to vezano za našu struku inzenjerstvo, zbog koje je i formirana naša Komora, iz koje potiču i ovi prigodni susreti.
Verujem da se tako osećala većina nas koji smo prisustvovali i prošlogodišnjem, i ovogodosnjem skupu Dan Komore 14. juni. I ovog puta, na petu, jubilarnu godišnjicu prisutno nas je bilo u zavidnom broju: 220 kolega, clanova regionalnih odbora iz svih regionalnih centara Srbije.
U svakom slučaju, dobro raspoloženje je bilo vidno, od prvog susreta pred Beogradskom arenom, bez obzira što je vreme bilo kišovito, a nebo oblacno ljudi su bili vedri!
Program smo unapred znali, pa sve svako sebe pronašao u nekom njegovom delu. Posebno oni koji su imali lepo iskustvo, iz prethodne godine.
Raspoloženje je bilo sjajno, od prvog susreta pred Beogradskom arenom, bez obzira što je vreme bilo kišovito, a nebo oblacno ljudi su bili vedri |
Nakon međusobnog pozdravljanja sa "starim" i upoznavanja, sa novim licimakolegama, smestili su nas u Press centar Arene, gde su nas pozdravili i poželeli nam ugodan boravak u Beogradu čelnici IKS i Beogradske arene, ali smo "jedva čekali" da čujemo autora ovog velelepnog objekta arhitektu, našeg kolegu inženjera Vladu Slavicu.
O izgradnji Arene, bili smo informisani na vrlo interesantan način, u neformalnom stilu i tonu, pšto je kolega Vlada svoju verbalnu priču "potkrepio" i prigodnim video zapisom, koji je upotpunio određene podatke, spram našeg strukovnog znanja o građenju i tehničkim podacima o Areni . Obilazak prazne Arene, uz strucne konsultante, delovao je najimpresivno, ma koliko da je sve bilo kratko ugođaj je bio sasvim drugačiji, nego kada se čovek nađe u takvom objektu u poziciji posetioca, kad je Arena, puna ljudi! Baš to, ta privilegija da Arenu vidimo praznu, a punu atorovih objašnjenja, bila posebno prijatna.
Sledća stanica bilo je Ušće (ušće Save u Dunav) i poznati splav "Jahting klub", gde smo se ukrcali na brod i krenuli na plovidbu "uz i niz" velike rečne vode, odnosno, panoramski obilazak dela obala Beograda i Zemuna. To kratko krstarenje bilo je poseban ugođaj za sve prisutne, posebno za goste koji žive i rade van Beograda. Ne bi trebalo da naglašavam, ali naši aparati su neprestano "škljocali" pa ćemo potomcima imati šta da pričamo i pokazujemo.
Tokom plovidbe "na najlepšem delu reka" dobrodošlicu su nam poželeli . naš predsednik profesor Šumarac i gost iz Bugarske, gospodin Dimitar Načev, predsednik Komore inzenjera za investiciono projektovanje. I tu na Ušću, na vodi, potpisan je Ugovor o međusobnoj saradnji nase dve komore.
Nakon toga, u prijatnom ambijentu na Dunavom na splavu, druženje i upoznavanje je intenzivirano "pravljenjem" bezbroj zajedničkih fotki za dugo sećanje
Organizatori ovog našeg kratkog jednodnevnog druženja zaokružili su sa još nekoliko sati pripremljenog umetničkog programa u čast laureata Kmorinih nagrada i priznanja u predivnom ambijentu Opera i teatra"Madlenijanum" u Zemunu.
Dan Komore 2008. proslavljen je drugi put, ali je to bilo i obeležavanje "malog jubileja" pola decenije postojana naše strukovne, da ne kažem, esnafske organizacije. Program za Dan Komore 14. jun je zaokruzen uz predivne muzicke numere nasih vrhunskih umetnika iz opusa operskog, zabavnog i etno repertoara, koje su otpevali Merima Njegomir, Ekstra Nena i Oliver Njego, uz prigodnu konferansu i muzičku pratnju umetnika pijaniste dr Nikole Rackova.
Tradicionalni banket, posle predstave, i još po koja razmenjena impresija, iskustvo i adresa,... sve to je doprinelo opštem utisku zadovoljstva, što smo i ovog puta bili deo čarobnog susreta povodom Dana Komore. Ostali smo u uverenju da slučajnosti zaista ne postoje, kada je u pitanju ovakva organizacija i kreacija, i da za istu dugujemo zahvalnost onoj ekipi koja je osmislila i realizovala opisano okupljanje, na žalost, samo jednog dela članova naše Komore.
|