Izražena degradacija kvaliteta vode vodotoka u
poslednjim decenijama dvadesetog veka, čiji su uzrok različiti izvori, ranije koncentrisani a danas sve češće rasuti, dovela je do razvoja zakonskih
propisa čijom se primenom teži očuvanju kvaliteta vode vodotoka. Ove mere su uglavnom restriktivnog karaktera i najčešće ograničavaju ispuštanje zagađujućih materija
u vodotoke, bilo da je zagađenje kvalitativno ili kvantitativno. Međutim, u mnogim slučajevima, navedene mere nisu dovele do zahtevanog kvaliteta voda, jer je problem
mnogo kompleksniji i prevazilazi granice korita vodotoka i uskog priobalja. Radi rešavanja navedenog problema i postizanja cilja - održivog korišćenja voda,
uveden je integralni pristup pri upravljanju kvalitetom voda, ko ji se izričito zahteva Okvirnom direktivom o vodi EU (Water Frame work Directive 2000, WFD Council Directive
2000/60/EC), kao i američkim konceptom ukupnog maksimalnog dnevnog opterećenja (TMDL - Total Maximum Daily Load).
Ovako kompleksan pristup zahtevao je razvoj kompleksnijih oruđa koja bi se koristila pri obradi brojnih ulaznih podataka, kao i pri uspostavljanju uzročno - posledičnih
veza među različitim činiocima. Zato se savremena procena uticaja različitih faktora na životnu sredinu, a time i vodnih resursa, bazira na primeni modela kvaliteta vode.
Opisani problemi narušavanja kvaliteta vode vodotoka karakterišu i stanje u kanalskoj mreži Vojvodine, tako da se i većina aktuelnih pristupa koji se odnose na održivo
upravljanje vodotokovima, mogu primeniti i u našim uslovima. Ipak, da bi se integralni pristupi koji se primenjuju u EU i SAD uvrstili i našu stručnu praksu, neophodno je
izvršiti niz provera i prilagođavanja klimatskim, socio - ekonomskim i drugim uslovima koji vladaju u našoj zemlji.
Kinetički procesi su: razlaganje (ds), hidroliza (h), oksidacija (oh), nitrifikacija (n), denitrifikacija (dn), fotosinteza (p), izumiranje (d) i
respiracija/izlučivanje (r).
Procesi transfera masa su: reareacija (re), taloženje (s), potrebe sedimenata za kiseonikom (SOD), razmena sedimenata (se) i fluks sedimenata neorganskog ugljenika (cf).
Sa indeksom x označena je stehiometrijska konverzija za hlorofil (a) i suvi ostatak (d) za fitoplanktone i alge na dnu, respektivno.
(Unutrašnji nivo azota i fosfora u algama na dnu nisu prikazani.)
Proteklih godina na Departmanu za uređenje voda Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu intenzivno je rađeno na problematici modeliranja kvaliteta vode kanalske mreže u
Vojvodini. U radu su prikazana relevantna iskustva postignuta na tom polju i izložene smernice za implementaciju novih pristupa u našu stručnu praksu i regulativu.
Primena modela kvaliteta voda, u zemljama u kojima su oni u širokoj upotrebi, predstavlja deo jedne šire koncepcije, gde se pored određivanja graničnih vrednosti, za
pojedine fluente nalaže sprovođenje i drugih mera na nivou sliva, radi postizanja željenog kvaliteta vodotoka. Planovi za održivo upravljanje kvalitetom vodotoka trebalo bi
da integrišu abiotičke, biotičke i antropogene činioce (socio - ekonomske), uz korišćenje modela kvaliteta vode i GIS tehnologija. Pozitivna višegodišnja iskustva Departmana
za uređenje voda Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu dala su zadovoljavajuće rezultate, te bi ovaj pristup sagledavanja kvaliteta voda vodotoka u Vojvodini trebalo da
bude šire zastupljen u našoj stručnoj praksi. Implementacijom adekvatnih modela kvaliteta vodotoka u regulativne okvire, prilikom harmonizacije sa propisima EU, postići će
se ne samo efikasnija kontrola zagađivača voda, već i održivo korišćenje pomenutih resursa prema najnovijim svetskim trendovima.
U poslednjih desetak godina vrše se veoma intenzivna istraživanja razvoja i poboljšanja postojećih modela kvaliteta voda, sve u cilju celishodnijeg rešavanja problema
očuvanja kvaliteta voda u skladu sa zahtevnim pristupima baziranim na slivnom području. U tom pogledu, naša zemlja je u velikom zaostatku, te su neophodne krupne promene
pristupa u cilju usklađivanja sa trendovima u EU.
Modeli kvaliteta vode koji se primenjuju u zemljama EU i SAD, omogućuju proračun maksimalno dozvoljenih količina opterećenja zagađujućim materijama, a radi primene u
uslovima koji karakterišu kanalsku mrežu u Vojvodini, izvršena su prilagođavanja u slučaju modela QUAL2K. Model je linijski (jednodimenzionalan); simulira neravnomerno
stacionarno tečenje, bilans toplote i 19 parametara kvaliteta vode, a njihove međuzavisnosti prikazane su na donjoj slici.
Da bi se obezbedilo integralno i održivo upravljanje kvalitetom vode u kanalskoj mreži, neophodno je sačinjavanje preciznog katastra zagađivača, obrađenog korišćenjem GIS
tehnologija. Zatim, pored procenjivanja relativnog doprinosa svakog zagađivača putem modeliranja, potrebno je načiniti i integralni plan za očuvanjem kvaliteta vode.
Plan bi, na prvom mestu, trebalo da obuhvati definisanje maksimalno dozvoljenih količina opterećenja za svakog zagađivača, koristeći samoprečišćavajuću moć vodotoka, ali
i druge aktivnosti na nivou sliva.
Imajući u vidu direktive EU i iskustva SAD sa pomenutom problematikom, neophodno je sprovesti dalja istraživanja koja će pokazati u kojoj meri i na koji način bi se
modeliranje kvaliteta voda vodotoka i primene GIS mogle uključiti u zakonsku regulativu i praksu naše zemlje.
|