Na osnovu Zakona o zaštiti životne sredine (iz 1991), još 1992. godine je donet Pravilnik o analizi uticaja objekata, odnosno radova, na životnu sredinu, koji je
izrađen u skladu sa Direktivom 85/337/EEZ, koja se odnosila na procenu uticaja određenih javnih i privatnih projekata na životnu sredinu.
Međutim, s obzirom na evidentnu neadekvatnost važećih propisa iz oblasti zaštite životne sredine i odgovarajućih procena uticaja objekata ili radova na životnu sredinu,
kao i nepostojanja odgovarajućeg propisa o integrisanom sprečavanju zagađenja, krajem 2004. godine Skupština Republike Srbije usvojila je četiri nova zakona, usaglašena
sa odgovarajućim propisima EU. Ovi zakoni su objavljeni u Službenom glasniku RS, br. 135/2004, i to su: Zakon o zaštiti životne sredine, Zakon o integrisanom sprečavanju
i kontroli zagađivanja životne sredine, Zakon o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu i Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu.
Novousvojenim Zakonom o zaštiti životne sredine, uređuje se integralni sistem zaštite životne sredine kojim se obezbeđuje ostvarivanje prava čoveka na život i razvoj u
zdravoj životnoj sredini i uravnotežen odnos privrednog razvoja i životne sredine u Republici Srbiji.
Sistem zaštite životne sredine čine mere, uslovi i instrumenti za održivo upravljanje, očuvanje prirodne ravnoteže, celovitosti, raznovrsnosti i kvaliteta prirodnih vrednosti
i uslova opstanka svih živih bića, kao i sprečavanje, kontrola, smanjivanje i sanacija svih oblika zagađivanja životne sredine. Glavni elementi zakonodavstva EU su
uključeni u Zakon o zaštiti životne sredine.
Donošenjem Zakona o zaštiti životne sredine, stvoreni su preduslovi da se na celishodniji način upravlja životnom sredinom u procesu planiranja i izvođenja projekata,
promene tehnologije, rekonstrukcije i proširenja kapaciteta, prestanka rada i uklanjanja projekata.
Za projekte koji se planiraju i realizuju u prostoru, uključujući promene tehnologije, rekonstrukciju, proširenje kapaciteta ili prestanak rada, koji mogu dovesti do
značajnog zagađivanja životne sredine ili predstavljaju rizik po zdravlje ljudi, obavezna je procena uticaja projekta na životnu sredinu.
Procena uticaja projekta na životnu sredinu obuhvata projekte iz oblasti industrije, rudarstva, energetike, saobraćaja, turizma, poljoprivrede, šumarstva, vodoprivrede i
komunalnih delatnosti, kao i sve projekte koji se planiraju na zaštićenom prirodnom dobru i u zaštićenoj okolini nepokretnog kulturnog dobra. Ono što je posebno važno za
inženjersku struku jeste to da je procena uticaja projekta na životnu sredinu sastavni deo tehničke dokumentacije, bez koje se ne može pristupiti izvođenju projekta.
Za rad novih i postojećih postrojenja koja mogu imati negativne uticaje na zdravlje ljudi i životnu sredinu, pribavlja se integrisana dozvola kojom se obezbeđuje sprečavanje
i kontrola zagađivanja životne sredine. Vrste aktivnosti i postrojenja, uslovi i postupak izdavanja integrisane dozvole, nadzor i druga pitanja od značaja za integrisano
sprečavanje i kontrolu zagađivanja životne sredine, predstavljaju uvođenje IPPC Direktive u domaće zakonodavstvo, kroz Zakon o integrisanom sprečavanju i kontroli
zagađivanja životne sredine (Službeni glasnik RS, br. 135/2004). Osnovna načela integrisanog sprečavanja i kontrole zagađivanja su: načelo predostrožnosti, načelo
integrisanosti i koordinacije, načelo održivog razvoja, načelo hijerarhije upravljanja otpa-dom, načelo "zagađivač plaća" i načelo javnosti.
|