Izabrani ste za generalnog sekretara Evropskog saveta inženjerskih komora (European Council of Engineers Chambers ECEC) na trećem zasedanju Generalne skupštine u Italiji. Koji su glavni uspesi ECEC u protekolom periodu?
Za mene je najveći uspeh to što je osnivanje ECEC-a uopšte bilo moguće i veoma sam na to ponosan jer sam bio jedan od učesnika priprema za osnivanje ovog krovnog udruženja. Veoma sam srećan i zbog toga što ECEC ima sve više članova. Tokom ovih prvih godina postojanja naše mlade organizacije već je postalo moguće iznaći zajedničke pozicije u mnogo važnih vidova profesionalnog delovanja ovlašcenih inženjera (na primer, zajedničku poziciju na polju direktive profesionalne kvalifikacije i direktive usluga) i uputiti ih evropskim institucijama. Mislim da je, takođe, značajan korak bilo uspostavljanje institucije stalnog predstavnika ECEC-a u Briselu (zajedno sa austrijskom i nemackom nacionalnom komorom), što može dovesti do novog podsticaja našem akcijama i aktivnostima, odnosno, omogućava učestvovanje u svakodnevnom radu i dogadajima u Briselu.
Kada je rođena ideja o osnivanju Evropskog saveta inženjerskih komora?
Veliki značaj efektnog predstavljanja profesionalnih interesa ovlašćenih inženjera i njihovih nacionalnih inženjerskih komora pred evropskom institucijom već je, naravno, poznat dugo vremena. Konkretne mere za takvo predstavljanje preduzete su 2000. godine na Drugom forumu inženjerstva u Budimpešti i 2002. na Trećem forumu inženjerstva u Hrvatskoj, zajedničkom deklaracijom o cilju da se osnuje Evropski savet inženjerskih komora. Austrija je imala zadatak da u organizacionom i pravnom smislu pripremi to osnivanje i bili smo jako srećni kada je, konačno, septembra 2003. godine u Beču usvojen Statut ECEC-a.
Koji su najvažniji razlozi da jedna nacionalna inženjerska komora postane član ECEC-a?
Odluke donete na evropskom nivou imaju snažan uticaj na naše profesionalno delovanje, te je stoga važno da se na najbolji mogući način učestvuje u postupku donošenja odluka na tom nivou. To je na nivou nacionalnih komora gotovo nemoguće ostvariti. Da bi vas evropske institucije "čule" neophodno je zastupati značajan broj profesionalaca širom Evrope. Tako ECEC može biti snažan zajednički glas nacionalnih komora u Evropi. Za to je predstavništvo u Briselu takođe značajna osnova. Evropske institucije, kao i evropsko zakonodavstvo, ističu značaj delovanja stručnih komora u cilju obezbeđivanja kvaliteta usluga širom Evrope. Nacionalne komore same ne mogu da postignu taj cilj, tako da je saradnja sa strukom najbolji način za suočavanje sa izazovima koji se javljaju pri implementaciji direktiva usluga.
Da rezimiramo, evropska dimenzija našeg profesionalnog delovanja (evropsko zakonodavstvo, prekogranične usluge) je toliko velika i kompleksna da u današnje vreme više nema
smisla da stručna komora dejuje samo na nacionalnom nivou.
Koja vrsta podrške članicama se može očekivati od ECEC-a?
Prema statutima, ciljevi ECEC-a su da predstavlja profesionalne interese akademskih inženjera pred Komisijom i Parlamentom, da ohrabruje, predlaže, prati i komentariše
postupak usvajanja evropskih propisa i odluka na svim poljima koja su bitna za profesiju i komore. Pored toga i da definiše standarde profesionalnih kvalifikacija i propise
asocijacije, da pruža podršku sistemu profesija slobodnog inženjerstva. Zatim da stvara zajedničke principe inženjerske etike kao osnovu razumevanja i samopouzdanja među
evropskim ovlašćenim inženjerima. Na kraju i da stvara pozitivnu atmosferu za konkretnu i buduću zajedničku saradnju i koordinaciju i pojedinačne zajedničke
aktivnosti sa drugim evropskim inženjerskim organizacijama.
Kad počne da se primenjuje Lisabonski ugovor, profesionalne organizacije kao što je ECEC imaće znatno veći značaj nego što ga imaju sada |
Koji je položaj i prednost ECEC-a u poređenju sa ostalim postojećim udruženjima inženjera u Evropskoj uniji?
Na ECEC ne treba gledati kao na rivala drugih udruženja inženjera. Saradnja ECEC-a sa ostalim evropskim inženjerskim asocijacijama je normalna i veoma važna. Ona je čak i
cilj ECEC-a, naveden u statutima. Za nacionalne komore, članstvo u više od jedne ogranizacije, kao što je to slučaj kod nas u Austriji, može da ima smisla. Višestruko
članstvo može, na primer, zavisiti od prisutnosti profesije u datoj zemlji. Ono po čemu je ECEC poseban i bitan u poređenju sa drugim asocijacijama jeste to što su članice
ECEC-a javne institucije koje su pravno priznate u svojim zemljama, što nije slučaj kod većine drugih evropskih asocijacija. Takvo zakonsko ovlašćenje garantuje da struku
ne predstavljaju male lobističke interesne grupe, već profesionalna tela koja su zasnovana na principima demokratije i transparentnosti. I ne samo to nego i koja su sposobna
da predstavljaju profesiju u celosti. To sa jedne strane pozicijama i stavovima organizacija članica i ECEC-a, ukoliko ih dobro prenesemo, daje veću važnost i bolju prihvaćenost
u evropskim institucijama, dok sa druge strane znači da zajedničke pozicije do kojih se dođe unutar ECEC-a mogu da se prenesu na države članice mnogo efikasnije i da se
možda čak i pretoče u zakon na nivou države.
Koje su nacionalne inženjerske komore članice ECEC, koji su uslovi za ulazak u članstvo, odnosno, koliko je individualnih inženjera članova ECEC-a?
Članice ECEC-a su komore iz Bugarske, Hrvatske, Češke, Nemačke, Mađarske, Italije, Poljske, Srbije, Slovačke, Slovenije i Austrije. One zajedno predstavljaju preko 180.000
evropskih inženjera vezanih za izgradnju građevinskih objekata. Članice ECEC-a su inženjerske komore ili javne institucije koje zastupaju profesiju inženjera koji su
priznati kao profesionalci u skladu sa zakonom na nivou svoje države ili od strane svojih reprezentativnih udruženja. Komore koje žele da postanu članice moraju da budu
osnovane u EU ili u državama koje su podnele zahtev za ulazak u članstvo EU (odnosno onima koje planiraju da ga podnesu). Dozvoljeno je samo jedno članstvo po zemlji.
Postoji li neki uticaj ECEC-a na evropske institucije, na primer na Evropski savet?
O uticajima ECEC na evropske institucije već sam nešto rekao u predhodnim odgovorima. Medutim, ECEC mora da primenjuje različite strategije. Jedna od njih je da se
ECEC učini prepoznatljivim u okviru evropskih institucija, pogotovo Komisije i Evropskog parlamenta. Samo redovni kontakti sa tim institucijama, takođe i preko našeg
predstavništva u Briselu, mogu da osiguraju da ECEC bude stalno upućen u tekuće događaje i da može da reaguje brzo i iznosi naše mišljenje pre ili već u ranim fazama
postupaka donošenja odluka. Naravno, takođe je moguće prosleđivanje stavova o važnim pitanjima Komisiji i Parlamentu čak i onda kada nije u toku postupak donošenja odluka.
Pored tih lobističkih aktivnosti na evropskom nivou, kontakt sa institucijama, a posebno sa Evropskim savetom i Parlamentom, mogu i treba da sa nacionalnog nivoa održavaju
ogranizacije članice. S obzirom na to da su državna ministarstva ta koja donose odluke u Evropskom savetu, biće važno da se održava kontakt sa ministarstvima i, u svojstvu
nacionalne komore, da se na tom nivou stavljaju do znanja i stavovi ECEC-a. Takođe pomaže kada su nacionalne organizacije inženjera, članice ECEC u kontaktu sa nacionalnim
predstavnicima u Evropskom parlamentu, jer oni čine drugu važnu evropsku instituciju koja donosi odluke, i kada ih stalno informišu o stavovima ECEC-a.
Dokle se stiglo u akciji izdavanja (jedinstvene članske) karte ENGCARD?
Projekat ENGCARD, čiji je pokretac FEANI i koji je sada je u fazi studije izvodljivosti, svakako je zanimljiv. Uz primenu direktive usluga i sve veće tržište prekogranične
mobilnosti jasno je da su sistemi za obezbeđivanje prekograničnih usluga jedno bitno pitanje. Naravno, i ECEC to prepoznaje i u toku su neformalni razgovori ECEC-a i FEANI-ja
(u Beču, krajem marta).
I pored svega, u ovom trenutku, u vezi sa onim o čemu je diskutovano na poslednjem zasedanju Generalne skupštine u Zagrebu, previše je otvorenih pitanja u sistemu ENGCARD da
bismo mogli da odlučimo da li bi on mogao da postane sistem koji će biti efikasan, pravno jasan i, istovremeno, takav da može da održi standarde kvaliteta. Stoga je ECEC
odlučio da za sada prati razvoj projekta. Verovatno će više informacija biti nakon konferencije FEANI-ja o projektu ENGCARD koja se održava u Briselu 1. aprila, gde će biti
predstavljeni rezultati i preporuke studije izvodljivosti, koju finansira Evropska komisija.
Koji su tekući, a koji dugorocni, najvažniji planovi ECEC-a?
Za sada, smatram da je usvajanje kodeksa ponašanja za inženjere važan vid našeg rada. Njime se može olakšati prekogranični rad evropskih inženjera i, u isto vreme, štititi
kvalitet tih usluga unutar Evrope, a može, takođe, izoštriti profil ovlašćenih inženjera u Evropi i pozicionirati ECEC u kontaktima sa evropskim institucijama na bolji i
jasniji način.
Po početku primene Lisabonskog ugovora, profesionalne organizacije kao što je ECEC imaće čak i veći značaj nego što ga imaju sada. To je tako jer član 11. tog ugovora
propisuje da će (evropske) institucije pružiti "reprezentativnim organizacijama ... priliku da objavljuju i javno razmenjuju svoje viđenje, na svim poljima delovanja Unije".
Taj član obavezuje evropske institucije da održavaju otvoren, transparentan i redovan dijalog sa "reprezentativnim organizacijama" kao što su, na primer, stručne komore,
i da vrši konsultacije širokog obima. To samo može znači da će na dugi rok ECEC, mnogo više nego sada, morati da se odredi prema evropskim institucijama kao stalan
kompetentni partner koji raspolaže znanjem i stručnošću. To je ogromna šansa koju bi trebalo da iskoristimo na najbolji moguči način.
|