Treće Arhienale (818. februar) u Vranju uspelo je već samim ustanovljavanjem manifestacije godišnjeg sučeljavanja arhitektonskih ideja s juga Srbije i, posle februarskog uspešnog okončanja, slobodno se može reći da je postalo tradicionalno. Ovo sučeljavanje oslikava, kao središnji događaj Arhienala, i izložba arhitektonskih radova članova Inženjerske komore Srbije i studenata arhitekture iz Pčinjskog okruga. Ovog puta, izložba je predstavila četrdesetak projekata i izvedenih dela, kako u regiji, tako i u Srbiji, ali i inostranstvu Rusiji, Španiji, Švajcarskoj, Nemačkoj, Albaniji podsetivši na neka vredna arhitektonska ostvarenja u skorijoj prošlosti. Postavka možda nije sadržajnija od prethodne dve, ali je uravnoteženija. U ime organizatora Arhienala Regionalne kancelarije Inženjerske komore Srbije u Vranju arhitekta Milorad Veljković ukazuje da viđeno na trećem Arhienalu u najvećoj meri odražava nivo graditeljstva na jugu Srbije danas. Suština je nema investicija.
"Uglavnom je investitor taj koji naručuje objekat, a arhitekta nema mnogo slobode ni prostora za kreativnost mora da sluša onog ko daje novac", kaže Milovan Glavonjić, član Upravnog odbora IKS. "U domaćoj gradnji, ostale regije još uvek znatno zaostaju za Beogradom, Novim Sadom, Nišem, pa je zato Arhienale prilika da se arhitektonske ideje prikažu, ali i nađu put do ostvarenja. To je ona njegova jednako dragocena, praktična korist."
Inženjerska komora Srbije stoga i učestvuje u organizaciji manifestacije zajedno s Regionalnim odborom u Nišu, čiji su sadašnji članovi inženjeri s čitavog jugoistoka Srbije, uključujući i Društvo vranjskih arhitekata, jedno od najagilnijih u zemlji kada je reč o afirmisanju struke na ovaj način, rame uz rame s društvima prestoničkim, niškim, novosadskim i valjevskim.
Glavonjić dodaje da je svrha decentralizacije rada Inženjerske komore Srbije upravo davanje značaja regionima, kako bi se njihovi problemi jasnije prepoznavali, pogotovo što kod nas postoje velike razlike u, kako je naveo, materijalnoj osnovi arhitektonske struke.
"Uostalom, drukčije se ne može postići izjednačeniji privredni razvoj Srbije", kaže Glavonjić i nastavlja: "Pred inženjerima i celom državom je veliki zadatak uvođenja evropskih standarda u privredu. Komora već radi na tome ne čekajući na Vladu. Prevedeno je oko1.000 standarda i oni su primenjeni u našoj privredi. Naši standardi više nisu JUS nego SRPS (srpski standardi). Nadam se da će i Srbija postupiti kao zemlje u okruženju moramo da prihvatimo evropske standarde, ali ne smemo seći svoju privredu. Moramo da zadržimo ono što su naše originalne potrebe", naglašava Glavonjić.
O primeni propisa u projektovanju i izgradnji, prostornom planiranju, gasifikaciji juga Srbije, susedskim programima s Bugarskom, povezanosti planske dokumentacije s projektovanjem, odnosno poteškoćama u dobijanju građevinskih dozvola, održana je i velika tribina kao nastavak saradnje Inženjerske komore Srbije s lokalnim samoupravama, kao razmena regionalnih iskustava i sagledavanje problema graditeljstva u Srbiji.
U privredi Srbije već primenjeno hiljadu evropskih standarda SRPS umesto JUS
|
Program ovogodišnjeg Arhienala bio je dosad najbogatiji: održani su skupovi o savremenoj arhitekturi u enterijeru, o građevinarstvu, urbanim modelima Vlasine i predela oko Bosilegrada... Predavači su bili univerzitetski profesori, stručnjaci iz Niša, Beograda i samog Pčinjskog okruga. Gostovale su izložbe tradicionalne arhitekture jugoistočne Srbije (sa Osmih dana arhitekture u Nišu), te tradicionalne arhitekture u delima Božidara Petrovića; knjiga dr Predraga Miloševića evocirala je delo arhitekte Mata Bajlona. Posetioci Arhienala, a manifestacija je izazvala primetnu pažnju, mogli su da saznaju novosti o građevinskim materijalima i sistemima afirmisanih domaćih i evropskih proizvođača ("PotisjeKanjiža" iz "Tondash" grupe, "Knauf Insulation", "Ruki", "SuissePearl").
U vranjskom, leskovačkom, topličkom, niškom i pirotskom kraju Inženjerska komora Srbije ima 2.000 članova inženjera s licencom.
|