Kako ocenjujete rad Inženjerske komore Srbije u proteklih pola decenije, od osnivanja do danas, odnosno da li je "udruženi inženjerski esnaf" opravdao svoje postojanje?
Inženjerska komora Srbije završava petogodišnji period svog postojanja i rada, po mom dubokom uverenju, vrlo uspešno.
Odmah da kažem da, kao predsednik Nazornog odbora IKS, ne pretendujem da na postavljeno pitanje dam ni konačan, ni jedini merodavan odgovor. O radu i rezultatima raspravlja se i odlučuje na sednicama Skupštine i drugih organa i tela Komore. Nadzorni odbor je samo jedan od njenih organa, a uz to ovde iznosim sopstveno mišljenje.
Koje su osnovne činjenice koje potvrđuju moje mišljenje s početka odgovora? Osnovna je da je u IKS, pored osnivačke, održano još pet veoma važnih sednica, od kojih četiri redovne i jedna vanredna. Ovih dana smo na pragu održavanja i pete redovne sednice Skupštine Komore.
Podatak da je pored redovnih održana i jedna vanredna sednica Skupštine, na svoj način govori o putu koji je Komora morala da prođe u svom razvoju, te da taj put nije bio samo uzlazna pravolinijska putanja. Naime, bilo je na tom putu, pored uspeha, i izvesnog zastajanja, naročito u jednom periodu koji je, na sreću, ostao iza nas. Međutim, neosporna je činjenica da su, zahvaljujući aktivnostima koje su vođene u Komori u proteklom periodu, izgrađeni snažni temelji i jasni obrisi naše građevine koju zovemo Inženjerska komora Srbije. A građevina nije ni mala ni jednostavna. Naprotiv, IKS je ogromna i složena institucija, veoma razuđene i slojevite strukture, možda i više nego što je neophodno. Ali i to je rezultat našeg petogodišnjeg rada. U svakom slučaju, IKS je izrasla u savremenu asocijaciju, prepoznatljivu van granica Srbije i već je uveliko član Saveta inženjerskih komora Evrope.
Da li je uticaj IKS u društvu i državi adekvatan svom intelektualnom i kreativnom potencijalu?
Svojim aktivnostima IKS je ostvarila zapažen uticaj, pre svega među svojim članstvom, a onda i šire u društvu, sarađujući sa mnogim stručnim udruženjima i organizacijama, društvenim i državnim institucijama, fakultetima i institutima.
Međutim, ako bi odgovor na postavljeno pitanje trebalo da bude određeniji, glasio bi: Uticaj IKS u društvu i državi još uvek nije takav da bi bio adekvatan intelektualnim, kreativnim i stvaralačkim potencijalima kojim Komora raspolaže. A Komori ima blizu 19.000 članova, među kojima je puno mladih, ambicioznih ljudi na početku svoje stručne karijere, ali i veoma iskusnih i renomiranih stvaralaca prostornih planera, urbanista, ovlašćenih diplomiranih inženjera svih struka, magistara i doktora nauka, profesora univerziteta, akademika.
Sa takvim potencijalima, Komora kao institucija može i mora da ostvari znatno veći uticaj u društvu u sopstvenom interesu, ali još više u interesu države Srbije.
Svoju ulogu Nadzorni odbor nije isključivo video kroz prizmu kontrolnog organa, već smo, posebno u pojedinim periodima razvoja IKS, delovali i kao korektivni, ali slobodno mogu da kažem, i kao stabilizujući faktor Inženjerske komore Srbije |
Šta bi trebalo učiniti, kakve akcije i aktivnosti pokrenuti, da "najkretaivniji organizovani potencijal u Srba" bude najbolje iskorišćen, na dobrobit svih građana Srbije?
Smatram da bi Komora više trebalo da radi na sopstvenoj afirmaciji u društvu uopšte, ali i među svojim članstvom. Kao što sam u odgovoru na prethodno pitanje rekao, potencijal Komore je u njenom članstvu. Broj, struktura i obrazovni nivo članova sve je to ogromna intelektualna i stvaralačka snaga, životni i obnovljivi resurs kojim se, zaista, u Srbiji malo ko može pohvaliti.
Suština i stil rada Komore u čitavom prethodnom periodu imali su za cilj uključivanje i angažovanje što većeg broja članova u akcijama i aktivnostima koje su vodili organi Komore, pre svega Upravni odbor i izvršni odbori matičnih sekcija. Takvu praksu u radu Komore trebalo bi nastaviti, osnažiti i negovati, sve dok se ne ispuni ključni uslov da bi, kako kažete u pitanju, "najkreativniji organizovani potencijal u Srba" bio najbolje iskorišćen na dobrobit svih građana Srbije.
Taj ključni uslov za ostvarivanje rečenog cilja zove se zadobijanje poverenja najšireg članstva Komore. Kada se to postigne, učešće članstva u aktivnostima Komore biće i masovnije i kvalitetnije, a ogroman stvaralački potencijal će, postepeno ali izvesno, prerasti u moćnu efektivu, čijim će se ofanzivnijim delovanjem ostvariti snažniji uticaj Komore u svim važnijim segmentima naše države i društva. Uticaj koji će svi poštovati.
Koliko se IKS u proteklih pet godina pridržavala svojih osnivačkih i ostalih programskih dokumenata?
Kao što sam već istakao u odgovoru na prvo Vaše pitanje, IKS je u prethodnih pet godina svoj rad bazirala na doslednom poštovanju Zakona o planiranju i izgradnji i Statutu Komore. Stoga je i moj odgovor na prvi deo ovog pitanja afirmativan i zaista stojim iza tvrdnje da se Komora u svom radu maksimalno pridržava svojih osnivačkih akata.
To u značajnoj meri doprinosi stabilnom stanju u Komori, što je Nadzorni odbor kroz svoje godišnje izveštaje o radu, koje je podnosio Skupštini IKS, uvek sa zadovoljstvom isticao, a Skupština Komore to prihvatala kao činjenično stanje.
Međutim, moj odgovor na drugi deo Vašeg pitanja nije sasvim jednoznačan, što se može i razumeti, jer programske zadatke nije uvek jednostavno realizovati, pogotovo ako se programska dokumenta usvajaju nedovoljno kritički i preambiciozno. Smatram, na sreću, da je u pitanju ovo drugo, što je u Komori već uočeno i ima se u vidu prilikom priprema programskih dokumenata za ovu godinu.
Kao predsednik Nadzornog odbora u dva mandata, šta smatrate najznačajnim dostignućem ovog kontrolnog organa?
Statutom IKS, kao što je poznato, Nadzorni odbor je definisan kao samostalni organ sa dosta širokim i važnim ovlašćenima u oblasti kontrole zakonitosti rada Komore.
Imenovanje za predsednika NO u prvom mandatu, koje je Skupština IKS izvršila na svojoj Prvoj redovnoj sednici 2. jula 2004. godine, i izbor za predsednika NO u drugom mandatu na Trećoj redovnoj sednici Skupštine Komore 13. aprila 2006. godine, prihvatio sam kao čast, ali i kao veliku ličnu obavezu i odgovornost. Takav odnos prema svojim funkcijama u Nadzornom odboru imali su i drugi članovi koji su sa mnom radili u dva prethodna mandata. Tako smo shvatili ove svoje funkcije, tako smo se osećali, ponašali i radili, nastojeći da Nadzorni odbor maksimalno doprinese tome da se sve aktivnosti u IKS odvijaju u skladu sa Zakonom i Statutom, što je prvi uslov za uspešan rad srpske inženjerske organizacije u celini. Iz mnogo razloga smatram da je Nadzorni odbor imao puno uspeha u nastojanjima da ostvari ulogu koju mu je poverilo članstvo. Pri tom, svoju ulogu nismo videli isključivo kroz prizmu kontrolnog organa, već smo, posebno u pojedinim periodima razvoja IKS, delovali i kao korektivni, ali mogu slobodno reći, i kao stabilizujući faktor Inženjerske komore Srbije.
Protekla godina obeležena je pojačanom progamskom aktivnošću u reginalnim odborima.
S obzirom da živite i radite u Nišu, ocenite i procenite domete i ostvarenja
narečenih programskih namera.
Kako je ovo Vaše pitanje u direktnoj vezi sa problemom decentralizacije IKS, moram da napravim jedan mali uvod.
Ja zaista živim i radim u Nišu. Međutim, rođen sam i odrastao u Toplici, u mestu na granici atara opština Prokuplje i Kuršumlija, dakle duboko u unutrašnjosti Srbije, u kraju koji ima svoje osobenosti i za koje sam iskonski, emotivno, ali i neposredno vezan. Možda ću zbog toga biti subjektivan u odgovoru na ovu temu.
Ali to je samo jedan problem. Veći problem je u pitanju: Koje se to programske aktivnosti zapravo odvijaju u regionalnim odborima?
Znamo da su to uglavnom manifestacije, okupljanja, tribine, diskusije. Lično nemam ništa protiv toga, jer je korisno, pa regionalni odbori, odnosno regionalne kancelarije, ovo uglavnom dobro organizuju i stvar funkcioniše. To svakako doprinosi afirmaciji IKS i stvaranju poverenja članova IKS, što je, kako sam i ranije rekao, neophodno za prosperitet Komore. Međutim, to nije dovoljno, bolje rečeno, to nije prava stvar za članove IKS iz unutrašnjosti Srbije.
Regionalni odbori, odnosno regionalne kancelarije, morale bi da imaju i neka ovlašćenja, kako se za sve što se tiče ostvarivanja prava članova IKS i onih kojih to žele da postanu, ne bi morao da pita Beograd. I šta je još gore da se za sve odlazi u Beograd.
Takav odnos "centrale" prema članovima iz unutrašnjosti nije dobar, to otežava rad, gubi se na vremenu, ljudi se nerviraju i vređaju.
Decentralizacija IKS je krupno i otvoreno pitanje. Ona za sada, u suštini, ne postoji. Aktivnosti koje se organizuju u regionalnim odborima o kojima sam već izneo svoje mišljenje, samo su privid decentralizacije. Stoga nisu bez osnova mišljenja da ovakvo organizovanje IKS po regionima postaje sve potrebnije, posebno imajući u vidu da se to pitanje pre svega postavlja na terenu u regionama.
Kao univerzitetski profesor, pripremate buduće neimare za praksu; kako ocenjujete i komentarišete izjave starih, iskusnih inženjera da mladi na gradilište dolaze bez ikakvog znanja?
Pitanje je veoma aktuelno, ali i staro koliko i fakulteti koji obrazuju inženjere, a sigurno starije i od najstarijih inženjera koji imaju ovakvo mišljenje o svojim mladim kolegama. I ne samo to problem će ostati, u manjoj ili većoj meri, aktuelan i u budućnosti.
Moj komentar, kao univerzitetskog profesora, jeste da u takvom mišljenju ima istine, ali i preterivanja i generalizovanja i to, čini mi se, mnogo više nego istine. Smatram da je mišljenje kolega, kako kažete, iskusnih inženjera, u osnovi opravdano i upozoravajuće, ali očigledno prestrogo i bez utemeljenja u ozbiljnim analizama i istraživanjima ovog problema. Međutim, to nikako ne znači da fakulteti ovom pitanju ne bi trebalo da posvete odgovarajuću pažnju. Naprotiv, fakulteti su dužni da inženjere koje obrazuju podjednako uspešno osposobe i za teorijski i za praktični rad, u struci.
I ovo pitanje je iz istog rakursa kakav je doprinos struci aktivnost Komore vezana za permanentno usavršavanje?
Permanentno usavršavanje članova IKS je u savremenim uslovima razvoja inženjerske
nauke i struke i neophodnost i izazov. Mislim da i Komisija IKS koja vodi ovu
oblast, u svom radu polazi od te činjenice.
Kakvi su, međutim, rezultati rada u ovoj oblasti, nije lako realno proceniti
s obzirom na specifičnosti procesa kakav je permanentno usavršavanje. U svakom
slučaju, permanentno usavršavanje je u značajnoj meri zaživelo i mislim da se
njime, iz godine u godinu, obuhvata sve veći broj članova. Kako slušalaca, tako
i predavača. Tendencija je da se uravnoteži odnos teorijskih tema i tema stručnoprimenjenog
karaktera, imajući pri tom u vidu strukturu članova IKS i područja njihovog interesovanja.
Međutim, da bi ova aktivnost u Komori zaista poprimila karakter permanentnog
usavršavanja, na tome se mora još mnogo raditi. Sigurno da nije nimalo lako raditi
na usavršavanju inženjera i to permanentno, a u našem slučaju i multidisciplinarno.
Onako kako smo definisali tu aktivnost u IKS, to je edukacioni proces koji podrazumeva,
pre svega, sistematične i konzistentne programe, a onda i visoki nivo organizacije
u realizaciji usvojenih programa. Što je veoma bitno, IKS na ovome ne štedi niti
je štedela. Naprotiv, uložila je značajna sredstva u ove svrhe i mislim da to
u budućnosti neće biti problem.
Kakva je bila saradnja Nadzornog odbora sa ostalim organima Komore u Vašem mandatu?
U sistemu IKS, Skupština Komore, Upravni odbor i Nadzorni odbor su težišta, dakle tačke oslonca, jednog istog trougla. Poznato je, u inženjerskoj teoriji i praksi, da je trougao veoma stabilna strukturna forma, ali samo ako su mu oslonci stabilni.
Mišljenja sam da su "tačke oslonca" Komore stabilne i da, bez obzira što formiraju raznostranični trougao, veoma konstruktivno sarađuju. Naravno, najveća i najvažnija stranica ovog sistema pripada Skupštini Komore koja, kao najviši organ naše organizacije, kontroliše i Upravni i Nadzorni odbor. Nadležnosti ovih organa su jasno podeljene, a po nekim pitanjima i razdvojene. Međutim, to nije prepreka da naše aktivnosti koordiniramo i usmeravamo ka zajedničkom cilju da se radi odgovorno i efikasno, kako bi IKS ostvarila ciljeve i zadatke zbog kojih je osnovana.
Zaključio bih da su rezultati takvog angažovanja i vođenja politike u Komori upravo odnosi u njoj, da su baš oni ti koji omogućavaju njen normalan rad i funkcionisanje.
|