:: Naslovna strana > Glasnik broj 5 > Krupan plan - Misli globalno, djeluj parcijalno
 
KRUPAN PLAN
Odštampaj
Profesor dr Mirko Orešković, predsednik Evropskog saveta inženjerskih komora


Misli globalno, djeluj parcijalno
- Radoš O. Dragutinović -
 
ECEC u svom sastavu ima jedanaest nacionalnih inženjerskih komora koje okupljaju 172.000 diplomiranih inženjera

U Rimu je 16. i 17. novembra održana Treća generalna skupština Saveta inženjerskih komora Evrope (ECEC) na kojoj je izabrano novo rukovodstvo - predsednik, tri potpredsednika, generalni sekretar i blagajnik. Za čelnog čoveka ECEC izabran je profesor dr Mirko Orešković, član Hrvatske komore arhitekata i građevinskih inženjera. To je bio povod da ga zamolimo da odgovori na nekoliko pitanja, što je sa zadovoljstvom i učinio.

Kakva je misija Evropskog saveta inženjerskih komora?

oreskovic MISIJA, POSLANJE, ZADATAK, zadaci Evropskog saveta inženjerskih komora (Europen Council of Engineers Chambers ECEC) su sadržani, ponajprije u Deklaraciji koju su na trećem Europskom inženjerskom forumu, održanom u Dubrovniku, odnosno Cavtatu, 12. listopada (oktobra) 2002. godine potpisali predstavnici inženjerskih komora iz 10 europskih zemalja. Deklaracijom se pozivaju sve nacionalne inženjerske komore Europe da se pridruže potpisnicama Deklaracije u procesu osnivanja ECEC, te se ističu zadaci koji će determinirati njezino djelovanje: predstavljati profesionalne interese inženjera i njihovih nacionalnih komora pred trećima; poticati, predlagati i nadgledati proces stvaranja Europske regulative i harmonizacije inženjerskog obrazovanja i prakse; definirati standarde profesionalnih kvalifikacija inženjera; raditi na stvaranju jedinstvenog sustava utvrđivanja vrijednosti inženjerske usluge; kreirati zajedničke principe inženjerske etike.
Zadaci ECEC, usvojeni na Skupštini koja je održana u Rimu 17. studenoga (novembra) ove godine, mogu se sazeto svesti na: unaprjeđenje uočljivosti ECEC pred tijelima Europske Komisije i Europskog Parlamenta; poticanje suradnje s drugim inženjerskim asocijacijama Europe, kao što su ECCE, CEPLIS, CLAIU, FEANI, EFCA; kreiranje uvjeta za stvaranje realnog utjecaja ECEC na procese donosenja europske regulative koja definira graditeljsku inženjersku profesiju; sudjelovanje u procesu aplikacije Europskih direktiva o priznavanju kvalifikacija (donešena) i pružanju usluga (u donošenju).
Sve to ECEC, nepovoljnim okolnostima usprkos, planira, boreći se za prosperitet inženjerske struke u Europi, oslanjajući se pri tome na široku bazu inženjera, članova nacionalnih komora, koji, temeljem obveznog članstva u nacionalnoj komori, imaju zakonsko ovlastenje za potpis javnih dokumenata na osnovi kojih se započ inje, provodi i dovršava proces izgradnje građevinskih objekata (public power to sign).
Krajnji cilj djelovanja ECEC i njen smisao postojanja je osnivanje Evropske inženjerske komore (Europen Chamber of Engineers ECE). NJeni osnivači trebale bi biti nacionalne komore, sadašnje i buduće članice ECEC, a na osnovu EU Direktive o osnivanju ECE, za čije se donošenje tek trebamo izboriti. Nadam se da to nije i neće biti tek nedosanjani sani da će EU, u sagledivom roku pokazati dovoljno osjetljivosti za položaj i ulogu ovlaštenih inženjera s javnim pravima i odgovornostima, razumjeti i podržati našu inicijativu i donijeti Direktivu o osnivanju ECE, kroz koju će pravedno i realno regulirati društvenu korisnost inženjerskih usluga u održivom društvenom i ekonomskom životu i razvoju buduće Europe.


Koliko Evropski savet... ima članica, koliki broj inženjera okuplja, da li je neophodno da budu "diplomirani" ili mogu da budu i niže obrazovani?

DANAS SU ČLANICE ECEC inženjerske komore iz Austrije, Crne Gore, Češke, Hrvatske, Italije, Mađarske, NJemačke, Poljske, Slovačke, Slovenije, Srbije. To su, mahom zemlje gdje su komore osnovane na temelju posebnih zakona, s prisutnim značajnim podudarnostima ali i razlikama, kako u organizaciji tako i u profilu članstva kojeg okupljaju. Danas, ako pobrojimo naprijed navedene zemlje čije komore su članice, ECEC ima 11 punopravnih članica s realnim očekivanjem da se taj broj u bliskoj budućnosti značajno poveća. U ECEC, putem nacionalnih komora učlanjeno je 172.000 ovlaštenih inženjera.
Prema razumijevanju osnova ECEC i do sada utvrđenih dokumenata, ovlašteni inženjeri trebaju biti "diplomirani", odnosno da bi imali javne ovlasti trebaju završiti neko od priznatih sveučilista (University), odnosno ekvivalent od 300 ECT, minimum tri godine monitorizirane inženjerske prakse i trebaju biti članovi nacionalne inženjerske komore.


Kakve boljitke od akcija i aktivnosti Evropskog saveta... može očekivati inženjerska struka "starog kontinenta"?

OSTVARENJE CILJEVA ECEC, o kojima sam nešto rekao ranije, značit će opći boljitak inženjerske struke, a to i jest zadatak ECEC. Pored toga očekujem da u narednom periodu, uz povećanje broja članica, donesemo "ECEC Common Platform" koja će biti osnova za slobodno pruzanje inženjerskih usluga unutar zemalja članica. Sloboda pružanja usluga, bazirana na visokoj razini ostvarene i očekivane kvalitete, imat će za rezultat ukupno unapređenje znanja, sposobnosti i konkurentnosti ovlaštenih inženjera članova nacionalnih inženjerskih komora učlanjenih u ECEC.
Uz to neophodno je istaknuti i da nacionalnoj komori članstvo u ECEC daje dodatnu uvjerljivost u zastupanju interesa profesije, jer se mogu osloniti, ne na stav nacionalne komore, već na međunarodno prihvaćene stavove i razumijevanjezadataka, položaja i odgovornosti inženjerske profesije, ovdje naravno prije svega mislim naovlastene inženjere. Uz to ide i nesporna činjenica da realizacija interesa skupine inženjera okupljenih u ECEC, ima za rezultat opće poboljšanje društvenog položaja inženjerske profesije u cjelini. Naprosto ovdje vrijedi pravilo: "Misli globalno, djeluj lokalno", s malom modifikacijom: "Misli globalno, djeluj parcijalno".


Na koji način Evropski savet... može da pomogne zemljama u tranziciji ili tek izašlim iz tih procesa?

KAO PRVO tu je oslanjanje na opću, ili prevladavajuću praksu u pruzanju inženjerskih usluga u europskim zemljama, posebno zemljama Europske unije.
Drugo, mogućnost ne samo sudjelovanja u procesu donošenja dokumenta koji su od značaja za profesiju, odnosno direktno utječu na uvjete i način davanja inženjerskih usluga, već sudjelovanje u kreiranju opće inženjerske platforme koja je tada bitan oslonac za djelovanje na nacionalnom nivou.
Treće je područje obrazovanja i transfera znanja. Naime, svjedoci smo značajnog materijalnog zaostajanja inženjerske prakse u zemljama u tranziciji, prije svega zbog izostajanja ozbiljnih investicijskih projekata, odnosno kroz niz godina nepostojanja ozbiljnih naruxbi usluga. To je značilo raspad nekada velikih konzultantskih tvrtki koje su se uspješno natjecale na svjetskom tržistu, svaštarenje, nevoljkost, a u krajnjoj konzekvenci vrlo često i odustajanje od struke. Kroz ECEC, stvaranjem Zajedničke platforme o priznavanju kvalifikacija, realizirat ćemo opće prihvatljive uvjete za transfer znanja na dobrobit inženjerske struke u cjelini. Jednostavno rečeno, najbolji su svagdje dobrodošli, bez obzira odakle dolaze, jer uvijek će ostaviti nešto vrijedno što će domaća praksa sutra moći ne samo koristiti već i razvijati.
Četvrto, isto tako vazno, iako veoma često podcijenjeno, je pitanje društvenog položaja ovlaštenih inženjera. Tu nas čeka vrlo ozbiljan rad na približavanju struke i njenih dosega javnosti i atraktiranju te iste javnosti kroz sustavno organizirano djelovanje na međunarodnom i lokalnom nivou. Kako to postići, tek moramo istražiti moguće putove. A oni sigurno postoje, samo ih mi još ne poznajemo.
Peto, u skladu s porukom "šećer dolazi na kraju": tu je "Regulated Fee" - službeni cjenik usluga ovlaštenih inženjera, koji postoji u nekim europskim zemljama, je kamen spoticanja za mnoge, rekao bih premnoge koji ne razumiju osnovni smisao reguliranih vrijednosti inženjerskih usluga.
EU sustav koji donosi direktive (ovdje namjerno generaliziram, izbjegavajući apostrofiranje bilo kojeg segmenta sustava) nije i još uvijek ne prepoznaje poseban, specifičan, društveno uvjetovan značaj profesije ovlaštenih inženjera, te u reguliranju njenog položaja u društvenoekonomskom sustavu ne polazi od specifičnosti već nas gura u opći sustav reguliranih usluga.
To prije svega znači da EU sustav razumije da se nabava usluga ovlastenih inženjera treba obavljati na osnovu trzisnog nadmetanja cijenom. A to je u osnovi krivo jer je, dokazano praksom, nadmetanje cijenom za davanje usluga ovlaštenih inženjera pogubno za naručitelje i drustvenu zajednicu.
Minimalne cijene usluga, koje su "popularne" svuda oko nas, Europi i svetu, kako ja razumijem stvari, nemaju zadatak da štite ekonomski položaj profesije, već da osiguraju minimum materijalnih uvjeta za očekivanu prosječnu kvalitetu usluge, štite naručitelja od mogućeg dobivanja ispod prosječne usluge.
Iskustvo nas uči da je struka, pritisnuta egzistencijalnim problemima, spremna raditi nerazumno jeftino i adekvatno tome loše, a pri takvoj praksi ne gubi samo naručitelj već i društvo u cjelini. Iznad prosječnu uslugu treba, naravno, i iznad prosječno platiti, ali tada i rezultat mora biti i jest iznad prosječan (o tome nas i opet uči iskustvo).
Zadatak ECEC je da se, usprkos prisutnoj negativnoj praksi, nerazumijevanju zakonodavaca, neosjetljivosti društvene sredine, izbori za društveno korisnu valorizaciju vrijednosti usluga ovlaštenih inženjera na europskom nivou, što će automatski značiti i promjenu društvenog tretmana profesije i na nacionalnom nivou. Za ostvarenje tog zadatka tek treba pronaći adekvatne alate i razumno ih koristiti. Neke od alata u ECEC već naslućujemo, ali prerano je da bi ovom prilikom o njima i govorio.


Posle sedam godina postojanja u kakvoj je kondiciji danas Hrvatska komora arhitekata i građevinskih inženjera?

KOMORA JE U DOBROJ "kondiciji", iako ne možemo zanemariti činjenicu da su prisutne određene poteškoće u funkcioniranju uzrokovane postojećim statutarnim odredbama koje namjeravamo unaprijediti.
Sustav je izgrađen, tražimo putove za njegovu nadogradnju i unapređenje s dominirajućim ciljem poboljšanja servisa članovima, s jedne strane, a s druge strane, na poticanju članstva za aktivno sudjelovanje u radu komore da bi se, koliko je to moguće, izbjegle podjele na članstvo i "ne u komori".
Okrenuti smo razvijanju međunarodne suradnje, kako bilateralnim odnosima s drugim nacionalnim komorama, tako i aktivnom sudjelovanju u europskim inženjerskim asocijacijama. Članica smo ECEC i ECCE gdje je naš doprinos ocijenjen značajnim i uvjerljivim.
Sažeto: HKAIG je mlada ali iskusna, još ponekad krhka, ali uporna. Prisutna u društvenim događanjima ali ne uvijek i zamijeć ena. Ima rezultate, ali nije zadovoljna dostignutim. Ima viziju, ali putove do realizacije stalno istražuje, ponekad i odustajuć i od puta kojim je krenula. Živi je organizam koji svoj život duguje najprije inicijativi zanesenjaka, zatim zakonodavcu koji ju je omogućio, te ovlaštenim arhitektima i inženjerima, koji su njeni obvezni članovi. HKAIG je tkivo koje pulsira i ima nadu da će ciljeve postavljene pri osnivanju - ostvariti.



Kakav je rejting i položaj HKAIG-a, da li ste dostigli očekivani uticaj i pozornost u državi, privredi, društvu...?

DRUŠTVENI REJTING HKAIG je neodvojiv od rejtinga struke kao takve. Poznata je notorna činjenica da je djelovanje ovlaštenih inženjera daleko od interesa javnosti. Jer to je, kao posao koji u sebi ne sadrži neizvjesnost i iznenađenja, sve se zna, sve je već unaprijed dokazano i koga je za tako dosadne i izvjesne stvari briga. Jedino u slučaju građevinskih nesreća postajemo interesantni, ali i to samo na jedan dan. Ne zanemarujući značaj ljudskih žrtava - naprotiv, ne mogu a da ne istaknem činjenicu da javnost baš nimalo nije briga za profesionalna dostignuća, odnosno propuste koji su prethodili nesreći. Kolege arhitekti, kao oni koji daju oblik i vizualnu poruku inženjerskog djelovanja, su tu nesto u boljem položaju, ali ne bitno.
Iako je HKAIG za struku neosporno nezaobilazna i značajna institucija, na krajnjoj je periferiji društvenog interesa. Mjesto gdje se borimo za realizaciju našeg utjecaja je prostor donošenja zakona i pod zakonskih akata koji određuju uvjete djelovanja ovlaštenih inženjera. Iako nismo zadovoljni postignutim, bilježimo značajna unapređenja u našim odnosima s nadležnim nam ministarstvom, tako da smo danas u situaciji da nas se pita za misljenje o optimalnim formulacijama zakonskog sustava, a neke pod zakonske akte smo, kao prijedloge, i izradili ili izrađujemo, u dogovoru i suradnji s nadležnim ministarstvom.
Pri promatranju društvenog položaja inženjerskih komora pa tako i HKAIG, moramo lučiti medijsku atraktivnost od društvene korisnosti, na koju neprestano i dosljedno moramo upućivati svekoliku javnost. Ne zato da bismo ostvarili bilo kakve privilegije, već s ciljem da kroz poboljšanje društvene verifikacije naše uloge, unaprijedimo svoje djelovanje na uvećanu dobrobit društva u cjelini i svakog naručitelja naših usluga ponaosob.
Pročitajte iz oblasti "Krupan plan" i:
<<< Nazad na sadržaj
 
© 2003-2009. Inženjerska komora Srbije