|
Treća redovna sednica Skupštine Inženjerske komore Srbije
održana 13. aprila u Svečanoj sali Građevinskog fakulteta u Beogradu
Autonomno odlučivanje o svemu, pa i o trošenju članarine
- Radoš O. Dragutinović - |
|
Skupština izabrala Ljiljanu Beloš za prvog potpredsednika, dvojicu novih članova Skupštine Aleksandra
Kekanovića i Rodoljuba Paunovića, dok su "prošireni" članovi Upravnog odbora - Igor Marić, Dragan Stašić i
Milovan Glavonjić
|
|
Na samoj polovini aprila održana je Treća redovna sednica Skupštine
Inženjerske komore Srbije, na već tradicionalnoj lokaciji - u Svečanoj sali
Građevinskog fakulteta u Beogradu uz prisustvo 83 od 120 članova najvišeg
komorskog tela. Rad Skupštine se može podeliti u dva dela - dok je u jednom
ocenjivan rad organizacije u prethodnih deset meseci, u drugom su usvajani
planovi i programi koje bi trebalo realizovati u dolazećih 12 meseci.
Naravno, da ovaj radni i svečani skup nije zaboravio i svoje članove koji će
trajno odsustvovati iz rada i akcija svoga esnafa, jer su se preselili u
večnost i sećanje, pa im je ćutanjem u stavu mirno odao poslednju poštu i
poslednji pozdrav.
Predsedavao je profesor Branislav Mitrović, predsednik Skupštine IKS.
Dvorana je bila dobrano popunjena, osim u delu namenjenom zvaničnim gostima
skupštinskog zasedanja, uz upadljiv izostanak predstavnika matičnog
Ministarstva za kapitalne investicije Srbije.
Treća redovna sednica Skupštine IKS počela je kako i sleduje brojnim
proceduralnim radnjama od izbora Radnog predsedništva (Branislav Mitrović, predsednik, Irena Rašović,
sekretar Skupštine i Natalija Stojanović generalni sekretar IKS), preko verifikacije mandata,
odnosno, ustanovljavanja broja prisutnih članova Skupštine, do usvajanja Dnevnog reda. I odmah da kažemo,
da je dnevni red bio "pravi skupštinski", što će reći bilo je "bezbroj tačaka",
kako reče jedan od "skupštinara", a po zvaničnoj statistici - 17, s tim što
je tačka 15. imala četiri podtačke, što čini okrugli skor od 20
"raspravljajućih" tačaka.
Skupština je počela sa radom u predviđenom roku, dabome sa dozvoljenim
akademskim zakašnjenjem, što znači pola sata pre označavanja podneva.
Uz jednočasovnu pauzu, Treća sednica je rad završila oko 18 sati.
Radne aktivnosti 3. sednice krenule su "frontalno", a to znači da je
Verifikaciona komisija počela sa pregledanjem predatih prijava članova
Skupštine, što bi se narodnski reklo - ustanovljavan je kvorum, potvrđivani
su mandati novim članovima Skupštine, podnet je predlog za izbor
potpredsednika Skupštine, reč je o novoj, do sada nepostojećoj funkciji, a
krenula je i rasprava o Izmenama i dopunama Pravilnika o radu Skupštine.
Verifikaciona komisija je saopštila da je od 120 članova Skupštine, koji su
uredno i blagovoremeno pozvani, na Treću sednicu stiglo i u rad se
uključilo 83 članova, odnosno, 70 procenata, što znači da je opravdano ili
neopravdano izostalo 30 odsto članova. Kvorum je obezbeđen i Skupština je
zaplovila punim radnim jedrima.
Odmah zatim, usledila je i verifikacija mandata dvojice novih članova
Skupštine, a reč je o Nišlijama - Aleksandru Kekoviću i Rodoljubu
Paunoviću.
Izbor potpredsednika Skupštine prošao je više nego mirno, a iz
telegrafskog opisa - "predsednik Mitrović, predložio urbanistu Ljiljanu
Beloš d.i.a, a "skupštinari" je jednoglasno izabrali" mogao bi da se razume i
kao nedemokratski. Naime, nije bilo više kandidata, pa je jedini predloženi
i izabran. Naravno, da nema ni govora o nedemokratskom izboru, pošto je
predsednik Mitrović, prvo obrazložio razloge kako za novu funkciju, tako i
za kandidata, pa članove Skupštine u više navrata molio da predlože
potencijalne potpredsednike. Rezultat - novih kandidata nije bilo. Tako je
kandidovani potpredsednik "stavljen na glasanje" i jednoglasno izabran, pa je
Ljiljana Beloš, zaposlena u Urbanističkom zavodu Beograda postala prvi
potprerdsednik Skupštine Inženjerske komore Srbije. U kratkom obraćanju
gospođa Beloš se zahvalila na izboru i ukazanom poverenju i naglasila da će
se zdušno sa celokupnim članstvom boriti za podizanje rejtinga i društvenog
značaja kako cele Komore, tako i svakog njenog člana. Onda je zauzela mesto
u Radnom predsedništvu.
Bez čarki o promeni Poslovnika
Iako je ovaj skupštinski izveštaj zamišljen kao hronologija događanja, tog
drugog arilskog četvrtka, mala "iskakanja", nadamo se, da mu neće smetati.
Zapravo, kad smo već kod izbora i imenovanja, namera je da u isti blok
stavimo i izbor novih članova Upravnog odbora. Naime, na letošnjoj sednici
Skupštine doneta je odluka da se proširi sastav Upravnog odbora, sa 9 na 11
članova. Rečeno na prošloj, učinjeno na ovoj Skupštini. U suštini Upravni
odbor je dobio trojicu novih članova. Naime, dvojica su ga "proširila", a to
su mr Igor Marić, arhitekta i Dragan Stašić, elektroinženjer, dok je treći
novi član Milovan Glavonjić, elektroinženjer, koji je u najviši izvršni
organ stigao "po funkciji" s obzirom da je nedavno postao predsednik
Sekcije projektanata, posle iznenadne smrti prof. dr Dušana Ilića.
Rasprava o izmenama i dopunama Pravilnika o radu Skupštine bila je svedena
u okvir ponuđenih predloga. Malu dinamiku u raspravu pokušao je da unese
predsednik "uslovnim" predlozima, ali se sve svelo na unapred ponuđeni
scenario sa 11 predloga, odnosno, novih članova, koji su mahom zamenili
postojeće ili ih proširili. Najzanimljivija promena glasi: "ako predsedniku
Skupštine prestane mandat pre isteka vremena na koje je izabran, do izbora
novog predsednika Skupštine funkciju predsednika obavlja potpredsednik
Skupštine. U slučaju da predsedniku i potpredsedniku Skupštine prestane
mandat pre isteka vremena na koje su izabrani, do izbora novog predsednika
Skupštine funkciju obavlja najstariji član Skupštine (član 58. stavovi 2.
i 3). I još jedna zanimljiva izmena - "Skupština bira predsednika
i potpredsednika Upravnog odbora i dva člana (po jedan iz redova matične
sekcije projektanata i matične sekcije izvođača radova), u skladu sa
Statutom Komore" i još, "Skupština konstatuje članstvo po položaju u
Upravnom odboru imenovanih predstavnika ministarstva nadležnog za poslove
urbanizma i građevinarstva i predsednika izvršnih odbora matičnih sekcija"
(član 60).
U tačno 25 tačaka predsednik Nadzornog odbora IKS-a obrazložio je rad ovog
važnog organa. Između 16. jula 2004. i 6. marta ove godine NO se sastao 14
puta i "pretresao" veliki broj tema iz svoje nadležnosti. Na osnovu svega
prof. dr Milisav Damnjanović, čelnik NO je zaključio:
"Nadzorni odbor je u proteklom periodu kroz brojne aktivnosti vršio
kontrolu zakonitosti rada Komore, obavljao preglede periodičnih i godišnjih
obračuna, proverom utvrđivao da li se poslovne knjige i druga dokumenta vode
uredno i u skladu sa propisima. Na bazi stručnih mišljenja ovlašćenih lica
donosio je stavove u vezi sa godišnjim računovodstvenim iskazima i
izveštajima o poslovanju Komore koji se podnose Skupštini IKS, ali obavljao
i druge poslove utvrđene zakonom i statutom IKS. Članovi NO praktikovali su
u svom radu da svoje aktivnosti, pored učešća na svojim sednicama,
realizuju i između njih, radeći na ostvarivanju usvojenih zaključaka, a
takođe i učešćem u radu drugih organa i tela Komore, radi neposrednijeg
uvida u njihove delatnosti. Cilj je da se, na ovaj način, razvija
maksimalna odgovornost na svim nivoima i segmetima Komore, njenih organa i
službi".
Dva centra sa četiri oslonca
Dva su "centralna mesta" Treće redovne Skupštine, oslonjena na četiri tačke
(dnevnog reda): izveštaj o radu i trošenju sredstava, odnosno, plan i
program rada i trošenja sredstava. I sve je to u nadležnosti Upravnog
odbora. O planovima i programima, preneli smo autentična i doslovna
rešenja, na prethodne dve strane, a ovde u znatno smanjenom obimu donosimo
izveštaje o radu u proteklom periodu upravnih odbora. Još moramo
napomenuti, da smo u prethodnim brojevima "Glasnika", a iz pera predsednika
sva četiri UO matičnih sekcija, podosta detaljno obavestili članstvo šta se
radilo i na kakve akcije su trošena srestva, tako da ćemo se ovoga puta
najviše baviti izveštajem Upravnog odbora IKS-a.
Za nešto manje od godinu dana, prva sednica oržana je 7. februara 2005. a
poslednja je bila 28. decembra, Upravni odbor je održao 19 sednica sa
stotinak (tačno 84) tačaka dnevnog reda. Akcije i aktivnosti Komore, kako
Direkcije, još mnogo više matičnih sekcija, bile su male po obimu, što je
dovelo do velike disproprcije u trošenju sredstava. Naime, planirano je
dovoljno, ali je mnogo malo potrošeno. Posebno su bile "štedljive" velike
matične sekcije: projektanti i izvođači radova, mada ni ostale nisu dosegle
predviđene limite. Ipak krenimo redom.
Prošlogodišnji prihodi iznosili su 132,68 miliona dinara i ostvareni su sa
99,32 odsto u odnosu na planirane. Rashodi su, u četiri segmenta, bili planirani
na 143 miliona dinara, ali su ostvareni sa tek 55,46 odsto, što će reći da je
potrošeno samo 79,33 miliona dinara.
Za segment A - "plan i program rada IKS" bilo je predviđeno 16,5, a
potrošeno je 7,5 miliona dinara ili 45,55 procenata.
Za segment B - "matične sekcije" i njihove planirane aktivnosti bilo je
rezervisano 36,5, a utrošeno tek 7,46 miliona dinara ili 20,44 procenata.
Najštedljiviji su bili projektanti (planirano 17, potrošeno 2,35 miliona
dinara), slede, izvođači radova (15 - 2,15), urbanisti (3,5 - 2,455) i
prostorni planeri (milion - 506.000).
Kada je reč o rashodnom segmentu V - "materijalni troškovi poslovanja
IKS-a" bilo je predviđeno 75,2 miliona dinara, a uspelo je da se potroši
66,6 odsto ili 50,1 miliona dinara.
Tako dolazimo i do poslednjeg troškovnog segmenta G - "materijalni troškovi
unapređenja poslovanja IKS" za koje je bilo planirano 14,85 miliona dinara
i gotovo je sve i potrošeno - 14,28 miliona dinara ili 96,15 procenata od
planiranih sredstava.
U više navrata tokom prošle godine UO je donosio zaključke uz usvajanje
izveštaja za periodično finansijsko poslovanje u smislu da se
intenzivira aktivnost organa i tela Komore, ali zbog brojnih objektivnih i
subjektivnih razloga i okolnosti, propuštena je prilika da se u 2005. godini
potroši više sredstava, dakako ne zbog trošenja samog, već zbog povećanog
obima aktivnosti iz kojih bi članstvo više dobilo. Drugim rečima, nije
ovde reč o pukom trošenju sredstava "zarađenih" od članarine, već se radi o
tome da članovi za izdvojena sredstva dobiju optimalan broj usluga i servisa
koji će ih kondicionirati u ličnom profesionalnom napredovanju i
usavršavanju. Zato se ne može hvaliti štedljivost nadležnih u Komori,
odnosno, ni glorifikovati pozivi za veće trošenje sredstava, već bi UO
IKS, odnosno, UO matičnih sekcija morali da budu mnogo aktivniji i
agresivniji kod izrade programa akcija i aktivnosti kako bi motivisali što
veći broj članova da zatraže sredstva kako bi realizovali svoje ideje.
Napokon, da animiraju i svakog člana ponaosob, da realizuje neku svoju
zamisao.
Zato moramo da konstatujemo da je UO IKS veoma domaćinski poslovao poverenim
finansijskim sredstvima što se očitava i načinom zaštite kapitala. Naime,
tokom oktobra 2005. godine kratkoročno je plasirano 30 miliona dinara viška
sredstava uz pristojnu kamatu kod banaka spremnih za značajnu i zanimljivu
saradnju sa članovima IKS-a.
Kako propisi nalažu Komora je angažovala, preko javnog konkursa, poznatog
oditora, odnosno, Preduzeće za reviziju i konsalting "Stanišić audit" koja
je obavila posao pregleda poslovanja i dostavila sledeći izveštaj:
"Reviziju smo izvršili u skladu sa Zakonom o reviziji finansijskih
izveštaja, Međunarodnim računovodstvenim standardima i Međunarodnim
standardima revizije...
Smatramo da revizija koju smo obavili obezbeđuje solidnu osnovu za
izražavanje našeg mišljenja. Po našem mišljenju, finansijski izveštaj
istinito i objektivno, po svim materijalno značajnim aspektima, prikazuje
stanje imovine, kapitala i obaveza Komore na dan 31. decembra 2005. godine,
kao i rezultat poslovanja za godinu završenu na taj dan, u skladu sa
Međunarodnim računovodstvenim standardima i propisima kojima se uređuje
računovodstvo". Izveštaj potpisuje prof. dr Milovan Stanišić, redovni
profesor Beogradskog univerziteta.
Članarina bez "blagoslova" ministarstva
Skupština je donela i dve veoma bitne, možda i najvažnije, finansijske odluke, u dva odvojena glasanja, ali nekako
u paketu. Reč je o određivanju visine članarine, odnosno, nadoknade za troškove izrade licence. Oba su izdvajanja važna,
s tim što od nadoknada za troškove izdavanja licence Komora nema nikakve ili vrlo sitne dobiti, dok je članarina pravi
izvor finansijske moći inženjerskog esnafa.
Suštinska promena se ogleda u činjenici da će po novoj odluci i po njenom stupanju na snagu, svi članovi plaćati samo
godišnju članarinu nezavisno od broja sopstvenih licenci, a da će samo jedanput - prvi put plaćati troškove izdavanja
pojedinačnih licenci. Ta odluka je rezultat mnogobrojnih konsultacija i mišljenja unutar članstva i rezultat glasanja je potvrda
ispravnosti ove ne male izmene.
Iako je blagovremeno, gotovo dva meseca pre održavanja Skupštine, Upravni odbor (nadležnom) Ministarstvu za kapitalne
investicije uputio na usaglašavanje i odobravanje predlog visine članarine, odnosno, nadaknada za izdavanje licenci, nikakav
odgovor nije stigao do 13. aprila. Zato su članovi Skupštine, ipak, doneli odluku da članarina u ovoj godini bude 5.000 dinara.
Prema nezvaničnim informacijama "matično ministarstvo" je bilo sklono simboličnoj članarini, "razmišljali su o članarini od 100
dinara, što je više uvreda nego inženjerska članarina", kako neko reče. Povodom ove tačke za reč se javilo nekoliko govornika i
svi su odreda bili da članarina bude viša, a ne niža. Čak su bili izričiti, da sada bude ovako, a već od iduće godine da se
članarina vrati svojoj izvornoj visini od 100 evra.
Bilo je i reagovanja na izražene apetite vlasti da se prikupljena sredstva u kompletnom obimu preusmere za neke goruće akcije,
poput saniranja posledica izazvanih poplavama i klizištima. Skupštinari su u toj stvari, trošenju sopstvenih sredstava, bili
monolitni - prikupljena sredstva isključivo će se trošiti prema zahtevima članstva, za račun njihovih akcija i potreba. Ne odbijaju
ni jednu društvenu akciju, jer su i do sada pomagali da se posledice nesreća neutrališu, ali kako tada, još više sada, to će raditi
autonomno, bez ičijeg uticaja i tutorstva.
Kao što rekosmo, nadoknada za izdavanje licence, u stvari je pokrivanje troškova za obradu podnetog zahteva (2.500), izdavanje same
licence (1.000) i izrada pečata imaoca licence (cena na dan izrade pečata).
Iznenađujuća rasprava
Samo je jedna, 13. tačka dnevnog reda, pripretila da bude dramatična, a najmanje je izgledalo da išta sa njom može biti, osim
da jednoglasno bude usvojena. Izgleda da je "dnevno rednička" pozicija - trinaesta, uticala na neočekivana dešavanja. Reč je o
donošenju Odluke o pristupanju Inženjerske komore Srbije Društvu za podizanje Hrama Svetog Save na Vračaru. Predlog Odluke je
ležerno obrazložio arhitekta-heraldičar Dragomir Acović, prvi predsednik Skupštine IKS, stručnjak zadužen za oslikavanje
Svetosavskoh hrama, rekavši da je "Društvo za podizanje Hrama Svetog Save na Vračaru osnovano 1895. godine, pa se može reći
da izgradnja Hrama traje 110 godina, mada, fizički gledano, radovi na izgradnji traju 22 godine. Prva faza izgradnje Hrama
datira iz 1936/37. temelji su osvećeni 1939. a radovi prekinuti 1941. godine posle bombardovanja Beograda, odnosno, okupacije
države. Radovi se nastavljaju 1985. i veoma dobro napreduju do 1991. kada kreće usporavanje i potpuni prekid 1996. godine. Novi
nastavak usledio je 3. septembra 2001. godine".
Onda je otvorena rasprava i svi koji su govorili nisu osporavali potrebu ubrzanja gradnje Svetosavskog hrama, ali su svi bili
protiv toga da IKS postane član Društva za podizanje Hrama Svetog Save na Vračaru. Jedni su prepreku videli u tome što Statut to
ne dozvoljava (u ciljevima IKS nije predviđena ta mogućnost), drugi su naglasili da nisu svi članovi IKS pravoslavne veroispovesti,
treći upozorili da bi i druge verske zajednice mogle da pozovu IKS da postane član njhovog društva za izgradnju neke sakralne
građevine. Gospodin Acović je replicirao diskutantima i iznosio nove argumente o značaju priključenja IKS - Društvu, pa između
ostalog naglasio, da su "već članovi Društva, blizu 50 najvećih i najuglednijih srpskih kompanija", na šta je kontaargumentovano
da "još ni jedna strukovna ili esnafska organizacija, poput najrazličitijih udruženja, nije postala član Društva".
Onda se prešlo na glasanje, koje nije ugrozilo ulazak IKS-a u Društvo za podizanje Hrama Svetog Save na Vračaru, ali je problematizovalo
nastavak rada Treće redovne sednice Skupštine IKS. Naime, kada su sabrani prebrojani glasovi više od 30 bilo je za pristupanje
Komore Društvu, ali je otkriveno da je u sali samo 59 članova Skupštine, a to je manje od 61 prisutnog što je "skupštinski kvorum".
Predsednik je odmah "pripretio" da će prekinuti rad Skupštine, a dežurni organizatori pojurili da obezbede kvorum. Moralo je ponovo
da se glasa i to "prozivkom". Ovoga puta postignuta su oba pozitivna rezultata brojanja. Obezbeđen je neophodan kvorum (63 prisutna
člana Skupštine), dok je za priključenje Društvu glasalo 33 člana, protiv je bilo 12, uz osmoro uzdržanih članova.
Brzometno učlanjenje u Evropski savet ECEC
Sve četiri stalne komisije Skupštine, za propise, međunarodnu saradnju, informisanje i predstavke i predloge iako nisu imale mnogo
vremena za razvijanje aktivnosti imale su sa čim da se pohvale, ali i da najave još intenzivnije akcije u periodu koji dolazi. Tako
je Međunarodna komisija istakla da je zahvaljujući kontaktima sa evropskim inženjerskim esnafima obezbedila Inženjerskoj komori
Srbije da postane stalni član Evropskog saveta inženjerskih komora ECEC (European Council of Engineering Chambers). Komisija za
informisanje se "pohvavlila" pokretanjem "Glasnika", štampanog medija koji dolazi bukvalno do svakog člana Komore, pošto se distribuira
na svih 15.500 kućnih adresa. Komisija za propise bila je izuzetno aktivna, ne samo zbog toga što je predložila izmene i dopune
Pravilnika o radu Skupštine, nego što je analizirala i pratila rad na izradi svih normativnih akata Komore, a bilo ih je zaista mnogo.
Predsednik Suda časti, podnoseći izveštaj o radu saopštio je da je ovoj instituciji Komore od konstituisanja, 16. decembra 2005.
godine, do sada (24. mart 2006) stiglo 102 prijave i da je za nepuna tri meseca rada rešeno pet predmeta, pokrenuta su 32 zahteva
za izjašnjavanje i zakazana rasprava četiri postupka pred sudskim većem.
Poslednja tačka dnevnog reda, sa kojom je i završila rad Treća redovna sednica Skupštine IKS, bila je izveštaj o radu regionalnih
kancelarija, odnosno, regionalnih centara. U protekle dve i po godine osnovano je pet regionalnih kancelarija: u Vranju (sa 180
članova), Valjevu (466), Kraljevu (674), Nišu (1.117) i Kragujevcu (498). Prvoosnovane su kragujevačka i vranjska od 1. decembra
2004. a sledi kraljevačka (15. decembar), pa valjevska - 1. januar 2005. dok je najmlađa niška - počela da radi 1. marta 2006.
godine. Ove godine IKS će naročito raditi na otvaranju dve nove kancelarije i to u Novom Sadu i Subotici. Naravno, i tamo gde
postoji kritična masa članova, odnosno, pokaže se neophodnost za otvaranje kancelarije.
|
Dnevni red Treće sednice Skupštine IKS
1. Usvajanje zapisnika sa Druge redovne sednice Skupštine Inženjerske komore Srbije održane 27. juna 2005. godine.
2. Donošenje odluke o Izmenama i dopunama Poslovnika o radu Skupštine Inženjerske komore Srbije.
3. Verifikacija mandata novoizabranih članova Skupštine Inženjerske komore Srbije.
4. Izbor potpredsednika Skupštine Inženjerske komore Srbije.
5. Usvajanje Izveštaja o radu Nadzornog odbora Inženjerske komore Srbije za 2005. godinu.
6. Izbor Nadzornog odbora Inženjerske komore Srbije.
7. Usvajanje Izveštaja o radu Inženjerske komore Srbije u 2005. godini.
8. Usvajanje Izveštaja o finansijskom poslovanju Inženjerske komore Srbije u 2005. godini.
9. Izbor dva člana Upravnog odbora, i to iz Matične sekcije projektanata i Matične sekcije izvođača radova.
10. Donošenje Plana i programa rada Inženjerske komore Srbije u 2006. godini.
11. Donošenje Odluke o članarini za članove Inženjerske komore Srbije u 2006. godini.
12. Donošenje Odluke o naknadi za izdavanje licenci.
13. Donošenje Odluke o pristupanju Inženjerske komore Srbije Društvu za podizanje Hrama Svetog Save na Vračaru.
14. Donošenje Finansijskog plana Inženjerske komore Srbije u 2006. godini.
15. Ramatranje Izveštaja o radu stalnih radnih tela Skupštine Inženjerske komore Srbije, i to:
15.1. Komisije za propise,
15.2. Komisije za međunarodnu saradnju,
15.3. Komisije za informisanje i
15.4. Komisije za predstavke i predloge.
16. Razmatranje Informacije o dosadašnjem radu Suda časti Inženjerske komore Srbije.
17. Razmatranje Izveštaja o radu regionalnih kancelarija Inženjerske komore Srbije za 2005. godinu.
Broj članova, licenci, zanimanja
Prema podacima sa početka aprila Inženjerska komora Srbije imala je 15.374 člana, diplomiranih inženjera kojima je
izdato 23.985 licenci. Sa jednom licencom je 7.873 inženjera, sa dve - 6.593, sa tri - 701, sa četiri - 164, sa pet -
21 i sa šest licenci - šest inženjera.
Prema Zakonu o planiranju i izgradnji članovi Komore mogu da budu samo diplomirani inženjeri čija je delatnost vezana za
izgradnju građevinskih objekata. Aktivnost članova IKS-a odvija se kroz četiri sekcije koje trenutno broje: planera - 186,
urbanista - 908, projektanata - 13.262 i izvođača radova - 10.056 članova.
Rekosmo već, da su licencirani članovi samo diplomirani inženjeri i to 14 struka, osim prostornih planera koji nemaju tu
odrednicu. Tako je licenciranih građevinaca - 8.410, elektroenergetičara - 5.229, arhitekata 4.621, mašinaca 4.179, geodeta 466,
šumara 287, saobraćajaca 277, geologa 251, tehnologa 221, elektroničara 155, pejzažnih arhitekata 59, inženjera agrara 57,
prostornih planera 38 i metalurga 16.
|
|
|
|