:: Naslovna strana > Glasnik broj 2 > Poslednji pozdrav - Sve je radio na jedino mogući način
 
POSLEDNJI POZDRAV
Odštampaj
 
Sve je radio na jedino mogući način
 
ilic U smiraj dana, 10. februara ove godine, na putu ka Vranju, prestalo je da kuca srce profesora Dušana Ilića. Pošao je na otvaranje Prvog arhienala, na manifestaciju vranjskih arhitekata i to je prvi profesionalni zadatak, koji je preuzeo, a koji nije uspeo da ispuni. Smrt ga je zatekla na dužnosti šefa katedre za stanovanje i šefa arhitektonskog odseka Građevinsko - arhitektonskog fakulteta u Nišu, čiji je bio jedan od osnivača i propagatora. U poslednjih godinu i po dana posebnu aktivnost ispoljio je u radu Inženjerske komore Srbije kao član Skupštine komore, predsednik Izvršnog odbora matične sekcije projektanata i član Upravnog odbora Komore.

Dušan Ilić je rođen 14.08.1943. godine u Nišu, gde je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na arhitektonsko-konstruktivnom odseku Tehničkog Fakulteta 1966. godine u Nišu.

Uspešni profesionalni životni ciklus započinje 1981. godine odbranom doktorske disertacije pod nazivom: "Organizacija i stuktura stana u funkciji intenziviranja socijalnog odnosa u porodici sa decom - u uslovima kolektivnog porodičnog stanovanja".

Po diplomiranju, radio je kao arhitekta godinu dana u Zavodu za zaštitu istorijskih spomenika u Nišu na projektantskim i restouratorsko-izvođačkim radovima. Godine 1967. izabran je za asistenta na predmetu Projektovanje stambenih zgrada. Takođe, kao asistent, držao je vežbanja i na predmetu Građevinske konstrukcije. U zvanje docenta izabran je 1981. godine na predmetima: Projektovanje stambenih zgrada i Osnovi projektovanja sa razradom tehničke dokumentacije. Pola decenije kasnije, 1986. godine izabran je u zvanje redovnog profesora na istim predmetima.

U cilju usavršavanja imao je studijske boravke na arhitektonskim Fakultetima u Nemačkoj (Ahen, Berlin), kao i u Budimpešti i Pragu, a učestvovao je i na jednomesečnom seminaru UN u Ženevi (po predhodnom konkursu) u pripremi konferencije UN o stanovanju.

Radio je na više naučno-istraživačkih projekata od kojih su najznačajniji: "Struktura i organizacija stana u funkciji uvećanja i produženja upotrebne vrednosti stana - sa aspekta racionalizacije stambene izgradnje" (rukovodilac projekta); "Teorijsko-eksperimentalna studija arhitektonsko-građe-vinskih aspekata stambenog kompleksa u funkciji varijabilne ponude strukture i organizacije stanova trajnije upotrebne vrednosti" (koordinator projekta); "Potrebe i želje dece različitog uzrasta u stanu" - autorsko istraživanje koje je obavio i objavio.

Organizovao je dva važna Naučna skupa na temu "Unapređenje stanovanja u višespratnim zgradama" koja su zahvaljujući njemu održana na Gradđevinsko - arhitektonskom fakultetu u Nišu.

Veoma je dug spisak njegovih stručnih radova: arhitektonski projekti, pisani radovi, elaborati, revizije...

Mogu se nabrojati samo neki radovi vezani za Niš, grad u kome je živeo i stvarao: "Idejni projekat kompleksa studenskog centra sa domovima, sportskim i društvenim objektima" - kod tehničkih Fakulteta; "Idejni projekat i glavni projekat toplane za kompleks tehničkih Fakulteta i studentskog centra"; "Idejni projekat stambene zgrade za potrebe Univerziteta u Nišu"; "Urbanistički i arhitektonski projekat stambenog naselja Gorica u Nišu"; "Idejni i glavni projekat nadgradnje objekta Građevinsko-arhitektonskog i Mašinskog fakulteta"...

Bio je uspešni načelnik odeljenja za arhitekturu i urbanizam - Instituta fakulteta, vredan rukovodilac magistarskih studija smera za stanovanje, glavni i odgovorni urednik "Zbornika radova" fakulteta.

Na Građevinsko - arhitektonskom fakultetu u Nišu, obavljao je više dužnosti: bio je predsednik Radničkog saveta i predsednik Veća, prodekan za nastavna pitanja i dekana. Na Niškom univerzitetu je bio biran za podpredsednika skupštine. Nosilac najviših priznanja Fakulteta i Univerziteta u Nišu, dobitnik godišnje nagrade grada za doprinos u oblasti nauke, i nosilac Ordena rada sa srebrnim vencem i Ordena zasluga za narod sa srebrnim zracima.

Životni put profesora dr Dušana Ilića i razvojni put Građevinsko - arhitektonskog fakulteta u Nišu su nerazdvojivi, ali ne samo zato što su se odvijali u isto vreme. Ti razvojni putevi su se razvijali paralelno, podudarno i uzvratno. Profesot Ilić se izgrađivao na Fakultetu, Fakultet ga je prihvatao, a on je uzvraćao pre svega znanjem, zatim pregalaštvom i izvanrednim sposobnostima u organizaciji rada i u razvoju Fakulteta, od njegovih studenskih, pa sve do današnjih dana. Zahvaljujući njemu Fakultet u Nišu je izrastao u značajnu nacionalnu i međunarodnu instituciju građevinsko - arhitektonske struke i nauke.

Profesor dr Dušan Ilić je postao vredna institucija, koja je zračila daleko izvan svog okruženja i koju su, svako u svoje vreme, želeli za sebe i uz sebe: i Klub mladih arhitekata na Fakultetu u Nišu i Savez studenata, i Naučno - nastavna veća i Skupštine i Savetnik Fakulteta i Univerziteta, i poznate izdavačke kuće i moćni investitori, Naučni instituti i, svojevremeno, politički Komiteti, sve do centralnog Komiteta. Svuda je i svima davao sebe, pri tom, ništa ni od koga nije tražio. Nikada nije postavljao bilo kakve uslove. Znao je samo da radi i da to što radi uradi dobro.

Ako je neko dosledno sledio poznatu misao filozofa Plementa, još iz trećeg veka pre naše ere, da "... ako nešto radiš, uradi to kako treba" onda je to bio profesor Dušan Ilić. To znaju svi, posebno njegovi studenti, diplomci i poslediplomci, inženjeri i magistri, doktori nauka koje je " stvorio i proizveo ". Učio ih je struci i životu, prenosio im znanje, uvodio ih u svet struke i nauke sve do poslednjeg časa. I stvarno je bilo tako, jer od momenta kada je izašao sa Fakulteta tog poslednjeg dana, do njegovog sudnjega časa, jedva da je prošao pun sat.

Prof. dr Milisav Damjanović

Pročitajte iz oblasti "Poslednji pozdrav" i:

<<< Nazad na sadržaj