Inženjerska zbornica Slovenije (Slovenačka inženjerska komora) bila je domaćin Radnog skupa Evropskog saveza
inženjerskih komora ECEC (European Council of Engineers Chambers) koji je održan 6. decembra uz prisutvo delegacija
svih članica, a to znači, pored domaćina tu si bili i predstavnici Bavarske, Češke, Mađarske, Italije - Venecije
Friulia Giulija, Makedonije, Crne Gore, Saksonije, Slovačke i Srbije.
Inženjersku komoru Srbije predstavljali su predsednik Milan Vuković i potpredsednik Goran Vukobratović.
Cilj skupa je bio razmena informacija o organizaciji pojedinih komora, njihovim oblastima delovanja, odnosa komora
sa institucijama u njihovom okruženju, planovima i radu. Poseban akcenat na skupu je dat ostvarivanju moguće saradnje
među komorama i stvaranju pretpostavke za međusobno priznanje, odnosno bilateralno priznavanje izdatih licenci.
U delu rada skupa koji se bavio prezentacijama komora, naši predstavnici su takođe imali priliku da kolege iz drugih
zemalja informišu o našoj organizacionoj strukturi, broju članova, uslovima i broju licenci, načinu njihovog izdavanja,
organima upravljanja i drugim interesantnim podacima koji oslikavaju našu Komoru u celini. Naša prezentacija je po
mišljenju gotovo svih prisutnih bila i najuspešnija - inženjerski koncizna, jasna i efektna. Predstavnici Inženjerske
komore Bavarske, italijanske oblasti Venecija-Friuli-Đulija i Mađarske su odmah po završetku prezentacije izrazili želju
za uspostavljanjem međusobne bilateralne saradnje što će nadamo se biti i realizovano u skoroj budućnosti.
U radnom delu skupa održana je i panel diskusija o nekoliko značajnih tema od interesa za sve Komore i njihove predstavnike.
Za ovu priliku bismo izdvojili pitanja vezana za primenu Bolonjske deklaracije na školovanje inženjera tehničkih struka,
njihov status i prava po završetku studija po novom modelu i programu. Kao i u našoj domaćoj naučnoj i stručno-profesionalnoj
javnosti pokazalo se da su mišljenja podeljenja i da su rezultati tog procesa podjednako neizvesni za sve prisutne. Ocenjeno
je da ne samo dužina studiranja, nego i odgovarajući nastavni planovi i programi moraju pretrpeti određene promene da bi se
zaista postigli željeni efekti i da bi se dostigao željeni nivo i kvalitet budućih diplomaca.
U večernjem delu skupa učesnici su imali lepu priliku da prisustvuju svečanosti dodele priznanja najuspešnijim kolegama -
članovima Inženjerske Komore Slovenije za realizovane projekte, životno delo i dodelu specijalnih priznanja - statusa
počasnih članova Inženjerske komore Slovenije. Kao što se moglo očekivati bilo je izuzetno svečano, uz prisustvo velikog
broja članova koji su ukazali zasluženu pažnju laureatima. Nadamo se da će uskoro i naša Komora prirediti sličnu svečanost,
ubeđeni smo, podjednako uspešnu.
Najvažniji utisak koji su sa skupa poneli naši predstavnici je da uprkos činjenici da je naša Komora među najmlađim
Komorama u okruženju stepen organizovanosti, brojnost članstva, osmišljenost i konzistentnost planova i programa rada ne
zaostaju za drugim. Naprotiv, utisak je da smo u nekim segmentima rada i organizacije već ispred pojedinih Komora. Dabome,
neki organizacioni aspekti nisu poredivi. Na primer, u najvećem broju zemalja arhitekti imaju svoje zasebne komore ali nakon
onoga što se moglo čuti članstvo naših kolega arhitekata je naš veliki plus i sigurno doprinosi boljem strukovnom statusu
Komore uopšte. Pogotovo što je u našem dosadašnjem radu doprinos arhitekata dragocen.
Drugi utisak koji se nameće je i da model naše interne organizacije na sekcije projektanata, izvođača, urbanista i planera
takođe ima značajne prednosti, da pruža neselektivnu mogućnost boljeg iskazivanja interesa pojedinih struka prema celini
komore i čini se da je izabran optimalan put kojim se najbrže stiže do osnovnog cilja - postizanja koncenzusa o jedinstvenim
zajedničkim interesima svih inženjera - u odnosu na zakonsku regulativu i zaštitu profesionalnih interesa, nadamo se, na sve
razvijenijem tržištu.
I treći ključni zaključak koji je, moglo bi se reći i bio rezime skupa, je da se Komore pojedinačnih regiona ili zemalja
podstaknu na međusobnu saradnju. Time bi se omogućili i inicirali uslovi za nadležna ministarstva koja moraju stvoriti
zakonske uslove kod svojih vlada, pre svega za nostrifikaciju visokoškolskih diploma ili stvaranje drugih pretpostavki
koje bi omogućile komorama da sporazumima o međusobnom priznanju (mutual professional recognition) licenciranim inženjerima
pruže priliku da nesmetano rade i na tržištima tih zemalja.
Taj put i proces neće biti ni brz ni lak ali utoliko pre, na njemu treba još više istrajati. To je bilo i nepodeljeno
mišljenje svih prisutnih.
Na kraju, treba čestitati Inženjerskoj Komori Slovenije na veoma uspešnoj organizaciji i prijatnoj atmosferi za vreme
trajanja skupa, čemu je u svakom slučaju doprinelo i mesto održavanja - hotel "Mons" u okolini Ljubljane. Izvanredan objekat,
osmišljen kreativnom rukom poznatog arhitekte Borisa Podreke. Znalački i nadahnuto projektovano zdanje moderne arhitekture
okrenuto u potpunosti 21. veku gde je dužna pažnja, posvećena i najmanjem detalju. Čestitamo!
|